HOME | INFO | KONTAKT   
  INTERVJU SA MUSTAFOM ŠARKIĆEM
 01/01/2007  autor:

  Ajdin Rakić u razgovoru sa Mustafom Šarkićem
Zavisnost, alkohol, droga
“Priliječena osoba može normalno nastaviti život, čak sa mnogo više uspijeha nego osobe koje nisu liječene…”
Mustafa Šarkić rođen je 1959. godine u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završio je u Švedskoj. Diplomirao je na Institutu Jelinek u Stokholmu. Psihoterapeut je usmjerenja kognitivne psihoterapije. Zanimanje;tarapeut, alkohol-droga. Živi I radi u Stokholmu-Švedska.

1.Gospodine Šarkiću,prije svega želim da vas pozdravim u ime web teama www.seher-tuzi.org i zahvalim vam što ste uprkos brojinim obavezama uspjeli da izdovojite vremena za razgovor.
Rođeni ste u Sarajevu.Međutim,Vaši roditelji su Tuzani.Možete li nam reći nešto ukratko o Vašoj porodici i njihovom odlasku u Sarajevo?Porodica Šarkić je imala veliku ulogu u istoriji Tuzi.Spomenuću heroja Ramadana Šarkića,čije ime danas nosi kulturno umjetničko društvo u Tuzima.
Mustafa Šarkić: Kao prvo da naglasim da mi je od srca drago i čini me ponosnim što ste izabrali mene za vaš intervju.
Moja porodica se preselila iz Crne Gore u Sarajevo samim početkom pedesetih godina i samim time ja nisam upoznat sa činjenicama oko njihovog bitisanja u Tuzima i Podgorici. Očevo ime je Tahir Sarkić a majkino Zejneba (Kreponić) Sarkić. Otac je preminuo 1985 godine u Sarajevu,a majka 2001 u Stokholmu. Od početka nas je bilo petoro djece (4 sestre i ja kao jedini i najmlađi sin).
Početkom sedamdesetih godina veći dio naše familije se preselio u Švedsku.Ja sam tada imao svega 13. godina. Završio sam Osnovnu školu i gimnaziju u Švedskoj .Imam troje djece ( 26,16 i 13 godina) ali ne živim sa njima .
Krajem devedesetih godina započeo sam studije na Institutu Jelinek u Stokholmu i nakon nekoliko studijskih godina sam diplomirao .
Prije nego što sam započeo studije,radio sam kao asistent pri ustanovama za liječenje narkomanije, bio aktivni član i urednik sajta www.narkomanija.ba u Sarajevu i danas radim kao odgovorni terapeut u jednoj od većih liječilišta od ovisništva u okrugu Stokholm.

2.Droga i alkohol,danas su najrasprostarnjenije zlo koje hara svijetom i svakodnevno uzima svoj danak.Nažalost,najveće žrtve su mladi momci i djevojke.Na koji se način može zaustaviti ovaj sindrom.Šta je potrebno da svijet učini?
Mustafa Šarkić:Pitanje ove vrste zahtjeva odgovor koji ja na žalost ne mogu dati ovim putem zbog kompleksnosti ove problematike,ali generalno gledajući mogu reći da se ovaj sindrom (više simptoma) ne može totalno zaustaviti,ali se moramo kao ljudska bića probuditi i shvatiti da je ovisnost jedna od najvećih ubica na zemaljskoj kugli i da se treba boriti protiv toga svim mogućim sredstvima. Poznato mi je da se Crna Gora ne nalazi u povoljnoj ekonomskoj situaciji koja bi olakšala kvalitativno dovoljna ulaganja u prevenciju, informaciju i liječenje od ovisništva svih vrsta.

3.Da li je svaki konzumator droge zavisnik?
Mustafa Šarkić:Ne – postoji mnoštvo osoba koje sasvim umjereno upotrebljavaju alkohol bez da utiče na njihov život . Što se tiče narkotike druga je situacija. Mnogi su probali (radoznalost) ali nisu nastavili, dok su večina njih pri prvom uzimanju postali robovi narkotike.

4.Da li i na koji način se može izliječiti zavisnost?
Mustafa Šarkić:Ovisnost kao bolest se ne može totalno izliječiti ali se može priliječiti. Ova bolest se tretira kao dijabetes. Može se držati jako uspiješno u šahu ali ne i totalno izliječiti.
5.Droga ne samo da je problem Evropa i Amerike,već i Balkana.Nažalost,ovo zlo zahvatilo je i tušku omladinu.Gospodine Šarkiću,zamolili bi smo vas da nam precizno kažete,na koji način se možemo izboriti sa problemom droge?Kako se postaje zavisan i koji su simptomi zavisnosti?

Mustafa Šarkić:Svako zašto ima svoje zato, i obratno.
Moja iskustva,te takodje znanje steknuto studijima o ovisništvu ukazuju na slijedeće:
Uzroci da jedna osoba počne sa alkoholom ili narkotikom su mnogi ali nekoliko glavnih prepoznavatelja se ipak ističu a oni su slijedeći :

1. Existencijalna problematika uzrokuje potragu za nečim što će smanjiti tako zvani "bol u duši". Nesređeni uvjeti života,što u mladosti ali i kasnije dovode do patnje i duševnog bola te razmijere da se osoba daje u traženju izlaza.
Narkotika i alkohol bar za trenutak vode u dimenzije zaborava. Neki nemaju čak ni snage za to već silom oduzimaju život.

2. Urođena ili obično u pubertetu steknuta psihićka smetnja/nje mogu dovesti pojave fenomena "samoliječenja", a to je u nerazvijenijim zemljama više izraženo jer zdravstvo ne pruža dovoljno dobre usluge. Alkohol ili narkotika naravno u početku smanjuju simptome psihičkog poremećaja ili smetnje i samim time postaju nerazdvojiv dio ličnosti. Postaju način preživljavanja.

3. Mlada osoba koja je našla svoje mjesto u skupu istomišljenika približno istog godišta lako pada pod uticaj grupnog pritiska.
Odstupati u svojem načinu ponašanja i djelovanja u jednoj takvoj grupi garantuje skoro uvijek da se takve osobe više ne osjećaju dobro došle pri aktivnostima grupe.
Ako se grupa preda eksperimetisanju sa alkoholom ili narkotikom onda se očekuje da su svi složni inače su"mekušci" "slabići" i slično. U mlađim godinama se može smatrati katastrofalnim ako ostaneš izvan grupe. Time je automatski pritisak grupe glavni uzročnik eksperimentisanja sa drogama,narkotikom, nikotinskim preparatima i tako dalje. Ovaj tip ulaska u ovisništvo je danas najrasprostranjeniji.

4. Uvijek su postojale osobe koje su željele iskusiti nešto novo ili se besprekidno davati u nove avanture i istraživanje nepoznatog. Na tom putu mogu naići na iskušenje da probaju i narkotiku . Njihovo uvjerenje da su dovoljno jaki da prestanu kada se ekperiment završio ih na zalost u ovom slučaju vodi u propast.
Penjati se na teško osvojive vrhove ili preplivati Engleski kanal su jedna vrsta avanture, koja ima svoj početak i vidi im se kraj. Ovisništvu možeš naći početak,ali nikad ne znaš da li ćeš doći do kraja i na koji način.
Ovo su najobičniji uzroci početka ovisništva i naravno da postoje podgrupe svake ove tačke.
Sve se više neki koncentrišu na to da prekinu uzimati.
Ovisnici u fazi liječenja moraju malo više pogledati na svoja stara i na svoja ovisnička ponašanja i razmišljanja. Što bliže i što iskrenije napraviti inventuru ovisničke logike, ovisničkih ubijeđenja, procjenjivanja i rituala.Sada već bivši ovisnik mora sasvim upoznati svoju ovisničku ličnost da bi što bolje neutralizirao ovisničke impulse.

"Prestati uzimati je tek početak" kaže knjiga AN.
Sada je na redu otklanjanje uzroka početka uzimanja i takođe dijelova naše osobe koja se deformisala za vrijeme ovisništva. Ako ove osobe ne učine na taj način, prije ili kasnije će se vratiti drogama.
Možda se neće vratiti onoj vrsti droge koju su uzimali ranije, ali će najvjerovatnije naći zamjenu , koja će sada na svoj način postati nešto što mijenja naše normalne načine ponašanja. Psiho aktivne supstance.
Sve to da bi opet pobjegli, prestrašeni bolom , kajanjem i strahom koje prizdravljenje izaziva
u početku, pogotovu ako se osnovni uzroci koji su nas i doveli u ovisništvo ne otklone.
Oni koji su prestali sa drogiranjem a nisu ništa uradili na totalnoj i bezuslovnoj inventuri svog ponašanja i razmišljanja hodaju svijetom, lošeg raspoloženja, puni egzistencijalnog bola, kajanja i straha i ponašaju se prema okolini na skoro isti način kao kada su bili aktivni.

Iako je nezamislivo započeti prizdravljenje bez da se ovisnik očisti, trebamo znati da su nam šanse da uspijemo i ustrajemo u procesu prizdravljenja mnogo veće ako se ozbiljno koncentrišemo na totalnu "obradu" sopstvene ličnosti.
Svuda oko nas srećemo osobe koje nas ubjeđuju da su učinili sve za sebe, prestali se drogirati i sada je sve OK?
Te osobe cemo najlakše primijetiti na taj način što oni obično zamjenjuju jedno ovisništvo drugim; na primjer;
“heroinist kaže:pa ja samo pušim travu."

Oni koji su ovisni bili o Ex i speed kažu:”pa ja samo pijem ponekad"

* ili se ovisništvo prebacuje na materijalne stvari:
- nenormalna obuzetost
- kompjuterom,
- televizijom,
- kockanjem,
- jelom, i tako dalje.
To su prvi znakovi da je recidiv na putu da se aktivira.
Ovisništvo je manija ponavljanja.
Isti rituali se ponavljaju u nedogled, bez obzira na poslijedice.
Ovisnik traži nešto što će otupiti normalne načine bitisanja. Samim time su ta vrata otvorena i za drogu koju smo ostavili.
Ove osobe postaju tajnovite, izoliraju se od svijeta, padaju u dublje faze depresije, nezadovoljni su životom, na sve načine ubjeđuju okolinu kako su "zdravi" i kako im je dosta razgovora o problematici i da sada hoće na miru živjeti.

"OVISNIŠTVO JE DOŽIVOTNA BOLEST KOJA SE MOŽE DRŽATI U ŠAHU, NIKAD SASVIM IZLIJEČITI"
Na žalost!!

Razgovarajuci o ovisničkoj problematici bivši ovisnik sebe drži spremnog i odlučnog. Osobe koje su prihvatile činjenice da će uvijek biti ovisnici i da je to neizliječiva ali "priliječiva" bolest imaju mnogo više šanse za dugotrajan i normalan život.
Kažu da "dobar general, mrzi protivnika ali ga i poštuje"
Ovisnik koji je izgubio poštovanje prema nečemu što je upravljalo njegovim životom , gubi bitku!!
Samim time što ovisnik ide na sastanke AN ili se sreće i druži sa drugim prizdravljenim ovisnicima dolazi do sve više saznanja o načinima borbe sa ovom bolešću.

"RECEPT ZA PRIZDRAVLJENJE":
**zamiješaj u istim količinama ; iskrenost, priznanje nemoći, povjerenje,poniznost i hrabrost.
** tu miješavinu začini sa ; samoinventurisanjem, molitvom(višoj sili kako je ti shvatas), meditacijom , fizičkom aktivnošću i duhovnim prosviječenjem.
** sve to stavi na tijesto načinjeno od; vjere u zivot i ljubavi prema sebi i sebi dragima.
Ovo ubaci u pečnicu i dozivotno peči na laganoj vatri nade u život.
PRIJATNO PRIJATELJU
6.Kako će reagovati roditelj kada posumnja da mu se dijete drogira?
Mustafa Šarkić: Obratit se pod hitno stručnom licu ako je sumnja osnovana i to bez oklijevanja.
7. Da li se nakon izliječenja može nastaviti sa normalanim životom?
Mutafa Šarkić:Priliječena osoba (period između 1-3 godine) može normalno nastaviti život,čak sa mnogo više uspijeha nego osobe koje nisu liječene.
8.Šta znači psihoterapija i koliko ona pomaže?
Mustafa Šarkić:Psihoterapija , naročito kognitivnog smjera se pokazala kao jedna od najuspiješnijih metoda liječenja od ovisništva jer ulazi u dubinu problematike tražeći cijelo vrijeme uzroke koji su doveli do uzimanja droge ili alkohola. Ova vrsta terapije se takođe svodi na to da klijent u suradnji sa terapeutom u potpunosti sagleda svoju destruktivnost i da uvidi da je on taj koji nosi skoro svu odgovornost za uspješno priliječenje i samim time svoju pozitivniju budućnost.
9.Kada se treba obratiti psihotarapeutu?
Mustafa Šarkić:Nakon faze čisćenja i najgore abstinencije , zavisno od vrste ovisnosti i po preporuci odgovornog liječnika.
10.Još jednom hvala što ste bili gost www.seher-tuzi.org .
Mustafa Šarkić:Čast mi je bila .


   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio