HOME | INFO | KONTAKT   
  VRATIĆU SE U PODGORICU
 15/01/2007  autor:

  Refik Šabanadzović, od FK Dečića, preko OFK Titograda i Budućnosti, do Željezničara, Crvene Zvezde, grčkih timova
Aek i Olimpijakos te Kanzas Sitija-imao je jednu od najsjajnijih
crnogorskih fudbalskih karijera

Refik Šabanadzović jedan je u nizu talentovanih crnogorskih igrača, za čije se ime prvi put čulo tokom osamdesetih, a koji je,
tokom devedesetih stigao do vrha evropskog klupskog fudbala.
Rodjen u Tuzima, prije 42 godine, Šabanadzović je svoju igračku karijeru započeo u redovima DEČICĆA. Nedugo zatim, pocetkom osamdesetih, obreo se u redovima podgoricke Buducnosti. No, za razliku od vecine crnogorskih fudbalskih asova, njegova karijera nije isla putanjom Podgorica-Beograd..Nakon par godina i nekoliko sampionata jugoslovenskih republika, uslijedio je poziv od sarajevskog Zeljeznicara, gdje zapravo i pocinje profesionalna karijera najveceg igraca poniklog u redovima ekipe iz Tuzi:
Kada sam presao iz Decica u Buducnost, bio sam veoma nestrpljiv.
Zelio sam sto prije dobiti sansu da zaigram u prvom timu, ali, nijesam mogao. Zbog toga sam, na jednu sezonu, prekomandovan u OFK Titograd. Tih godina organizovani su sampionati jugoslovenskih republika i pokrajina, a ja sam na jednom od njih,
odrzanom u Slavonskoj Pozegi, bio jedan od najboljih igraca. Odmah nakon turnira, uslijedio je poziv od Zeljeznicara, i tako sam otisao u Sarajevo. Kada sam poceo sa treninzima u ‘’Zelji’’,
bio sam veoma mlad, zeljan afirmacije, a srecnu okolnost predstavljala je cinjenica da je u to vrijeme na Grbavici bilo niz dobrih trenera koji su me usmjeravali u dobrom pravcu, prisjeca se Sabanadzovic svojih pocetaka u starijem sarajevskom prvoligasu.

Sa Crvenom Zvezdom na krovu Evrope
Tokom tih godina, Zeljeznicar je spadao u sami vrh jugoslovenskog fudbala. Ivica Osim stvorio je jaku ekipu, koja je tokom jedne sezone uspjela doci do polufinala Kupa UEFA.
-Poraz u polufinalu od Videotona, za mene je najtezi u citavoj karijeri! Bila je to sezona 1984/85, i nakon sto su nas Madjari na svom terenu dobili rezultatom 3:1, mi smo do samog kraja susreta na “Grbavici” vodili sa 2:0. Taj rezultat bi nas oveo u finale, gdje bi odmjerili snage sa madridskim Realom. No, ipak smo primili gol u Sarajevu, i to u 90. minutu.Nakon cetiri sezone u Sarajevu,
uslijedio je prelazak u Crvenu Zvezdu. Bila je to ponuda koja se ne odbija, a ekipa sa “Marakane” u tom periodu pravila je ekipu za velika djela…
-U Crvenu Zvezdu presao sam 1987.godine. U to vrijeme, ekipa iz Beograda pravila je tim sastavljen od najboljih igraca sa prostora citave bivse Jugoslavije. Cilj je bio jasan, uciniti nesto vise u evropskim fudbalskim okvirima…Godinu dana prije mog dolaska, u Zvezdu su presli Dragan Stojkovic-Piksi i Bora Cvetkovic, da bi sezonu nakon toga, uz mene, na “Marakanu” stigli Robert Prosinecki i Dragisa Binic. Godinu dana poslije toga, dosli su Savicevic, Pancev i Belodedic, a od crnogorskih igraca, u ‘crveno-bijelom’ dresu igrali su jos Marovic i Radinovic. Bio je to tim za velika djela. Godinu dana uoci uspjeha u Bariju, mi smo iz Kupa sampiona nesretno ispali od Milana,koji je tada osvojio takmicenje.
Ipak, godinu dana kasnije, u polufinalu Kupa sampiona protiv Bajerna, imali smo mnogo srece. Revans mec na “Marakani”, obiljezila je sjajna atmosfera i autogol Augentalera, koji nas je odveo u finale. Uslijedilo je finale u Bariju protiv Olimpika iz Marseja. Sama utakmica nije bila na nivou finala Lige sampiona.
Mi nijesmo atakovali na njihov, a ni oni na nas gol, zbog cega je mec u Bariju ostao upamcen kao jedno od najslabijih finala.
I tog puta, sreca je bila nas saveznik, posto smo trijumfovali nakon penala. Ali, sve drugo se zaboravlja, pamti se samo prvak.

Od Atine do Kanzas Sitija
Nedugo po velikom uspjehu u dresu Crvene Zvezde, Sabanadzovic je otisao u Grcku, a karijeru okoncao u Americi.
-Jos godinu dana pred osvajanje Kupa sampiona, ja sam imao primamljivu ponudu iz Aston Vile. Medjutim, Crvena Zvezda nije zeljela pustiti nijednog igraca, zeleci da dodje do toliko zeljenog pehara namijenjenog evropskom prvaku. No, 1991.godine, nakon finala u Bariju, dobio sam ponudu iz AEK-a, koju nijesam htio odbiti. Tokom nastupa za tu ekipu, osvojio sam tri sampionata Grcke i jedan Kup, a kasnije sam presao u Olimpijakos, sa kojim sam osvojio jos dva prvenstva. Fudbal se u Grckoj jako cijeni. Poslije Grcke, otisao sam u Ameriku, u Kanzas Siti, gdje sam nastupao za ekipu Vizardsa. Iskreno, u Kanzas Siti sam otisao na dvije godine kako bih naucio jezik i zbog svoje djece. Iz Evrope tamo je bio Lotar Mateus, nesto kasnije dosao je i Hristo Stoickov.
Kada je rijec o Vizardsima, tokom dvije sezone, u tom klubu sam igrao zajedno sa Predragom-Prekijem Radosavljevicem, koji je u Americi fudbalska legenda, te sa Aleksi Lalasom i golmanom Meolom, koji su bili medju najboljim pojedincima u americkom nacionalnom timu.-
Poslije dvije sezone u Americi, Sabanadzovic je okoncao fudbalsku karijeru. Iz Kanzas Sitija vratio se u Sarajevo, gdje zivi i danas…
-Ja sam se, po okoncanju karijere, zelio da se vratim u Podgoricu.
Medjutim, imao sam stan u Sarajevu, pa sam rijesio da odem tamo.
Nekoliko godina bio sam clan Predjednistva FK Zeljeznicar. Prije par mjeseci, dobio sam ponudu da budem direkor kluba, da vodim glavnu rijec oko svega. No, odlucio sam da je ne prihvatim. Jednostavno, stanje u klubu nije bas sjajno, a “Zeljo” je tokom tekuce sezone jako slab. Stoga sam uvidio da to nije bio pravi trenutak da se prikljucim klubu. Inace, moj mladji sin koji ima tek osam godina vec je prikljucen pionirskom timu Zeljeznicara, kazu da je talentovan, ali ja ga necu forsirati. Jednostavno, ukoliko ima talenta, neka igra. A ako vec uspije, onda vjerujem da ce jednog dana obuci dres Crne Gore, sto bi predstavljalo veliku cast i za mene!
Trenutno se bavim jednim privatnim poslom i to ide veoma dobro.
Cesto dolazim u Podgoricu i Tuzi, i planiram da se jednog dana vratim da zivim u Podgorici. Doista uzivam kada dodjem tu.
Uostalom, ja sam odavde, zena mi je iz Stare varosi, sto znaci da nas vuce mnogo toga da se vratimo u Podgoricu. Vjerujem da ce tako i biti, zakljucuje Sabanadzovic.

Iskljucenje protiv Argentine
Kako Sabanadzovic istice, Svjetsko prvenstvo u Italiji, inace posljednje takmicenje na koje se selekcija stare Jugoslavije pojavila, predstavljalo je pravu sansu za jednu od najboljih generacija domacih fudbalera. Nakon odlicnih igara, uslijedila je nesrecna eliminacija od Argentine u cetvrtfinalu, a tokom tog duela, Sabanadzovic je dobio crveni karton:
-Bio je to sjajan tim-Savicevic, Stojkovic, Prosinecki, Suker, Boksic, Pancev, Jarni, Susic, Zlatko Vujovic…
Jedna izvrsna, mozda i najbolja jugoslovenska generacija, ali i zemlja koja se prakticno raspadala. U okviru takmicenja po grupama odigrali smo odlicno, a ja sam na utakmici protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata namjestio jedan gol Safetu Susicu.
U cetvrtfinalu igrali smo protiv Argentine, koju je predvodio Maradona, tada najbolji igrac italijanskog sampionata. Vjerujte mi,
svima je u interesu bilo da prodje Argentina, koja je uoci duela bila favorizovana ‘sa svih strana’. Na samom susretu, upravo ja cuvao sam Maradonu… I u 40. minutu utakmice, dobio sam drugi zuti karton! Bila je to jako cudna situacija. Naime, u nasem zivom zidu bilo je sedam igraca, a sudija je bas meni pokazao zuti karton, jer sam cuvao najboljeg argentinskog igraca. To mi je jako tesko palo.
No, i kada smo ostali sa deset igraca na terenu, bili smo bolji, a Branko Brnovic je do kraja susreta odlicno cuvao Maradonu. Na kraju,ispali smo nesrecno i ostace veliki zal zbog propustene sanse.

Pratim crnogorski fudbal
S obzirom da zivite u susjednoj Bosni i Hercegovini, da li pratite fudbalska zbivanja u Crnoj Gori?
-Cesto odgledam utakmice crnogorskog sampionata na televiziji,
a uz to, braca i prijatelji informisu me o situaciji u FK Decicu.
Pored toga, prisustvovao sam utakmicama Buducnosti pod Goricom. Mec protiv Deportiva, prije dvije godine, doista je bio spektakularan, ali i nakon ovosezonskog duela sa Zetom uvjerio sam se da se u Crnoj Gori i dalje igra dobar fudbal, a da navijaci u velikom broju posjecuju utakmice. Evidentno je da ima mnogo mladih talenata, kako u Buducnosti i Zeti, tako i u Niksicu, Pljevljima i Bijelom Polju. Grbalj je imao odlican pocetak, a u toj ekipi igra niz kvalitetnih pojedinaca…
Mnogi klubovi su, kako sam uspio saznati, ulagali zalbe na racun sudjenja, ali, to se ne dogadja samo u Crnoj Gori. Toga je bilo i bice u najjacim evropskim sampionatima… Sve u svemu, jako sam zadovoljan, a isto tako, smatram da Dejan Savicevic odlicno vodi crnogorski fudbal. Vjerujem da cu se i ja jednog dana vratiti u Crnu Goru i ucestvovati u tim sportskim aktivnostima…

IZVOR: ‘’Pobjeda” M.Prelevic





   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio