HOME | INFO | KONTAKT   
  IZGUBLJENA U VRTLOGU VREMENA
 27/01/2007  autor:

  Vasfija Adžagić
Iako je prošlo više godina od pada režima Envera Hodze u Albaniji,nije bilo dovoljno da se otkriju sve istine i surova dešavanja koja su se dogodila u ovoj zemlji.



Albanija...prvi put u ovoj zemlji sam kročio 1991. godine neposredno nakon pada režima.Kao dijete iz ove zemlje sam ponio mnogo lijepih uspomena.
Skadar,višestoljetni grad,grad koji miriše na prošlost,zrači ljepotom koju duboko skriva u čudnom okviru današnjeg vremena.
Mnogi ne znaju da u Albaniji veliki broj Bošnjaka,neki u prolazu došli,neki pobjegli od ratova,a svi zajedno ostali zarobljeni surovim režimom koji je tada vladao.I ponovo se nađoh u Skadru po ko zna koji put.Čuh da u blizini živi jedna Bošnjakinja,te izrazih želju da je posjetim.Kada sam ušao u odaju,susreo sam se sa starom nenom koja imaše preko 90. godina.Oduševljen njenim lijepim starobosanskim jezikom,u ovom slučaju neizmjenjenom,slušao sam satima njene priče i sudbinu koja ju je zadesila.
Rođena u Bijelom Polju a udata u Podgoricu.Kako se pred sam početak II svijetskog rata kriza osjećala njen muž je odlučio da je odvede u Albaniju i tako je “poštedi” strahota rata.
Pred Vasfijom je stajao jedan sasvim novi svijet,različiti narod,kultura i jezik.S obzirom da je u Skadru bilo dosta naših izbjeglica nije bilo teško na početku.Kada se rat završio mnogi su se vraćali natrag,dok je Vasfiji bilo rečeno da ostane još malo.Mlada Vasfija je slušala svog muža,ali je ipak insistirala na povratku.
Kakos u se odnosi između dviju država pogoršali najednom su se zatvorile i granice.Ostala je Vasfija sama u tuđoj zemlji bez igdje ikoga svog dok je njen muž napokon bio zadovoljan oženivši se navodno.

Šta se zbilo sa Vasfijom?
Sudbina joj je pružila priliku pa se i ona udala za jednog Bošnjaka.Nije imala djece,ali je podizala muževu djecu koja su ostala siročad.Danas je oni doživljavaju pravom majkom i posvećuju joj punu pažnju i ljubav.
Vasfiji je bilo teško jer nije mogla kontaktirati sa porodicom,svaka veza je izgubljena.I dan danas nastoji da stupi u kontak sa porodicom u Bosni i inozemstvu.
Najteže je bilo kad nije smjela govoriti naš jezik jer tada je bilo zabranjeno.Ali i uprkos tome u njenoj kući se govori naš jezik.
Interesantno je da joj se ukućani obraćaju na albanskom a ona odgovara na bosanskom. Od Vasfije sam čuo niz starih pjesama,a posebno me oduševljavala njena nošnja-zar i feredza.

Uvjek je klanjala i vjerom je savladala patnju.Blagi Bože,kakva sudbina,gdje je Skadar,a gdje Bijelo Polje…



Preporod,Ajdin Rakić

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio