HOME | INFO | KONTAKT   
  ČEKAJUĆI AKŠAM
 10/02/2007  autor:

  "...nema je više da u hladna zimska jutra ustane na sabah i tiho i skrušeno učeći zikir naloži vatru i pristavi čaj.Da kraj šporeta tiho uči tespih i čeka da neko od nas još vruć od sna sjedne kraj nje i spusti joj glavu u krilo,uživajući u njenom miru.Osjećam njene staračke izborane ruke na mom čelu,nježne i mirišljave.Vidim je kako nosi šolju bijele kahve od tek pomuženog mlijeka,nasmijana kao nestvarna..." Samir Kajošaj

Sjedim na ovom toplom kamenu i posmatram zrake zalazećeg sunca koje se gubi i nestaje iza kamenih brda Malesije.
Uživam u purpurnom nebu,toploj jari koja izbija iz ovog dragog kamenja,rodne zemlje koja pamti svakakva vremena.
Slušam rijeku,žubor vode.Kristalno čiste.
Okrepljuje dušu,odmara oči i uši.Uživam u blagom povjetarcu koji lagano klizi niz kanjon Cijevne,tik iznad vode čiju površinu sjeku laste svojim kljunovima.Stalno je ista,a uvijek drugačija i nova.Čekam akšam.
Čekam da se zvonki glas mujezina razlegne ovim poljem.Da se kao lasta otisne sa bijele munare,preleti preko širokog polja i poput eha odbije o kamena brda.Da se poput vjetra provuče kroz ograde i žbunje,kroz krošnje drveća.Da ga čuje svako,i čovijek,i ptica,i onaj ljuti poskok što sklupčan leži na vrelom kamenu.Čekam akšam i nešto se mislim,koja li je godina kako nje više nema?
Čekam i sjećanja naviru.Sjećam se onih toplih ljetnih predvečerja kada je klanjala akšam baš ovjde.Sjedio bih na ovom glatkom kamenu ispranom od kiša,toplom od sunca i gledao je kako klanja.Kako se pregiba,pada na sedždu i dugo i tiho uči dovu za nas-njen evlad.Kao da je vidim kako u jari ljetneg popodneva sjedi pod starom murvom,onako sitna sa bijelom mahramom i niže duhan,vrijedno i strpljivo.
Osjećam njene staračke izborane ruke na mom čelu,nježne i mirišljave.Vidim je kako nosi šolju bijele kahve od tek pomuženog mlijeka,nasmijana kao nestvarna.
Još pamtim rana bajramska jutra kada okupani i čisti stojimo na terasi i čekamo da džematlije izađu iz džamije,pa da nam ona prva daruje nešto para i koju bombonu.Da izenese pred nama vruće priganice sa medom,i dočeka prve musafire.Vidim obješene kurbane i ovčije kože koje se suše na ogradi.
Osjećam studen hladnog sjevera koji nemilosrdno puha,savijajući visoke čemprese pred avlijskim vratima.
Osjećam kako se vjetar lukavo provlači kroz šupljine na zidu naše stare kuće,građene još za turskog zemana.Vidim nas,djecu,kako sjedimo šćućureni kraj šporeta i gledamo u mudre starine dok sjede na minderlucima zavijaju duvan,a ona dovikuje nevjesti da skuha kahvu i čaj.
Još mogu da osjetim miris drveta i jabuki u rerni,i oštar i prijatan dim duhana-kotrobana.Duge zimske noći,kada nam priča o našim očevima,o našem rahmetli dedu.Mlad je otišao.Sa 29 je već bila udovaca.
Poginuo je sa puškom u ruci braneći kućni prag.Ako Bog da,šehid.Bio je hrabar i ljut,pobožan i pravedan.Ostala je sama sa četiri sina.Sama sa svojim srcem u rukama,svojim znojem i suzama od njih napravila četiri čovjeka.Ostala je bez oslonca kuće,bez temelja.Bila je i majka i domaćin.Niko je nije čuo da se žali.Srce joj je bilo puno kada bi gledala čeljad oko pune sofre,musafira na vratima.
Nema je više da u hladna zimska jutra ustane na sabah i tiho i skrušeno učeći zikir naloži vatru i pristavi čaj.Da kraj šporeta tiho uči tespih i čeka da neko od nas još vruć od sna sjedne kraj nje i spusti joj glavu u krilo,uživajući u njenom miru.Vidim nas,njenu unučad,kako zadihani stižemo iz mekteba čekajući da nas ona propita šta smo naučili.Kako nestrpljivo čekamo da završi sa namazom kako bi joj prvi rekli „Allah kabul“!.Vidim je kako sije klice imena u moje srce,nadajući da će iz nje izrasti drvo islama. Allah dž.š. joj je ukabulio,elhamdulillah.Dok čekam akšam čujem njeno tiho i zabrinuto šaptanje u dugim noćima „Ja Rabbi,nemoj me udaljiti od islama i imana!“.
I evo,čuje se ezan.Zvonki glas razbija tišinu i ja učim dovu da se konačno sretne sa svojim Zejneljom u dzennetu,ako Bog da.Ona noćas neće klanjati akšam,ali hoćemo mi njena unučad,sjetivši je se u našim dovama.
Za moju dragu majku Hanifu,ako Bog da,da uživa u džennetskim blagodatima.

Samir Kajošaj

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio