HOME | INFO | KONTAKT   
  TUZANKA ČIJA SE LJEPOTA MJERILA ZLATOM
 01/03/2007  autor:

  Možda je zaborav posljedica vremena u kojem ljudi zbog velikih obaveza ne nalaze prostora za oživljavanje starih uspomena.Stari objekti,spomenici i druga kulturna nasljedna obilježja polako nestaju.Nesvjesni njihove vrijednosti gledamo kako iz dana u dan propadaju.Ponekad nas neka priča podstakne da ozbiljnije razmislimo,da pokušamo sačuvati bar ono sto se da sačuvati.
U nastvaku donosimo priču o prelijepoj djevojci čije ime je duboko urezano u istoriji Tuzi,za čiju ruku je sagrađen prvi bunar u Tuzima.Neposredno od glavne magistrale na samom ulazu u Tuzi, već sto godina stoji bunar iz kojeg odavno niko ne vadi i ne pije vodu.Bunar,simbol varošice,ašikluka i druženja uz pjesmu,danas ne govori skoro ništa.
Bunar je sagrađen 1908. godine,u znaku velike ljubavi prema mladoj Tuzanki Bademi Mušinović.
Badema Musinović,rođena je 1890. godine u Tuzima.Kako je vrijeme prolazilo Badema je rasla i bivala sve ljepša i ljepša.
O njenoj ljepoti se nadaleko čulo.Dolazili su ljudi iz mnogih krajeva proseći njenu ruku.Priče o njenoj ljepoti nisu zaobišle ni novog bega koji je u tuškom kajmekamstvu stigao iz Skadra.Zejnelj Mušinović nije ni slutio da će taj novi beg po imenu Ćazim Dirik zakucati na njegova vrata i zatraziti ruku njegove ćerke Bademe.Jednog jutra na kapiji Mušinovića zakucala je alka.Na kapiji je stajao Ćazim-beg sa svojom pratnjom.Mušinovići iznenađeni begovom posjetom dozvolili su mu da uđe.Nakon što je beg popio šerbet kazao je za svrhu svoje posjete.Zatražio je da vidi Bademu.Badema,u svilenim dimijama sa dugim i gustim pletenicama koje nije mogla prekriti šamija izišla je pred begom,stidno,skrušenim pogledom.Kada je beg vidio lijepu Tuzanku uvjerio se u priče svojih vojnika da Bademine ljepote nema do Carigrada.Zatražio je njenu ruku za svojeg oficira inače sestričića.Zejnelj je odbio prosca.İ po drugi put Ćazim-beg dolazi po ruku mlade Bademe nudeći za nju zlata onoliko koliko ona bude težila na vagi.İ ovoga puta beg je bio odbijen.Treći put beg dolazi i zbog Bademe gradi bunar .U Tuzima je voda bila najveći problem i sad samo zbog Bademe beg sagradi bunar.Zejnelj nije imao kud vjerio je kćer,ali pod jednim uslovom,da ostanu da žive u Tuzima.Begova riječ nije ispoštovana.Dvije godine nakon sklapanja braka,prelijepa Tuzanka i mladi oficir bivaju primorani da napušte Tuzi.Bademi nije preostalo ništa drugo već da ode sa svojim suprugom.
Gdje su otišli i šta se dalje zbiva sa njima zauvjek će ostati tajna.Porodica je dugo tražila ali bez rezultata.Zejnelj je umro na kućnom pragu čekajući ćerku da se pojavi.Majčino srce nije moglo izdržati prepuklo je od žalosti.Badema nije nikada prepuštena zaboravu pa se i danas nakon 100 godina spominje i žali.
Njeno ime treba ostati zapamćeno.U bogatoj crnogorskoj kulturnoj baštini junaci i legende uvjek su oživljavani,stoga je i ideja da se magistrala ili neka druga ulica nazove njenim imenom potpuno ispravna i podržavajuća od strane Tuzana.

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio