HOME | INFO | KONTAKT   
  BULBUL SA RIBNICE
 06/03/2007  autor:

  Ksenija Cicvarić,rođena je 1927. godine u Staroj varoši-Podgorica.Rasla je u porodici sa puno djece,gdje nisu postojala sredstva ni mogućnosti za školovanje.
Ipak,zahvaljujući svojoj majci Simoni,Ksenija je stekla obrazovanje koje ne bi stekla ni u jednoj školi.Sa izuzetnom prirodnom nadarenošću,Ksenija je dopunjavala ljepotu pjesme-sevdalinke.Kao i što sama kaže u tom vremenu,odjeća nije bila važna koliko je važan bio kvalitet glasa.Pa se i sa " starim kaputom " moglo uspjeti,ako je,naravno,za to postojao talenat.
Moze se reći da je Ksenija svojom pjesmom;vjerna muzičkom miljeu satkanom od zlatnih,trepetavih iskrica,diskretno,poput treperenja Ribničkih topola,jako kao podgorički sjeverac koji tjera krv da brže struji...bez obaveze poput maestrala koji se zaplete u djevojačkoj kosi i nestane...obilježila je 20. vijek u cnogorskoj narodnoj muzici.
A nije ni čudo jer je njen učitelj bio Hamdija Sahinpašić.Šahinpašić je takođe bio dirigent I jedan od osnivača tuškog tamburaškog orkestra “Gajret” koje je djelovalo u okviru KUD-a “Ramadan Šarkić”.Rasla je Ksenija u Varoši,klela se i "valahi i bilahi",pila i jela i kod Osmanojce i kod Markojce,mirisala fislidzen čiju je ljubav upoređivala sa pravom ljubavlju,pa kaze:"Da zna dragi da ga volim,k’o fislidzen cvijeće i da zbog njeg’ srce moje drugom poći neće"...
Zbog pjesme "Sjever ružu niz polje nijaše..."dobila je na poklon nošnju kraljice Milene.Zar je potrebno ovdje pričati o uspjehu.Da bi se voljela Ksenija mora se voljeti Podgorica,a da se voli Podgorica nužno je čuvati blago koje proizilazi iz narodne pjesme.
Bila je nedostižna u pjevanju.Pjevala je svugdje.Dio zivota do smrti provela je u Beogradu.Bio je ovo težak period za ''Kraljicu Kseniju",al su joj nostalgiju prekrivale uspomene i slike iz stare Podgorice.Rado je bila viđena u Podgorici,šetala se sokacima,a njena najveća ljubav bili su susreti sa Podgoričanima koje je neizmjerno voljela.
U mahali,gradu gdje je rasla i živjela Ksenija,nije postojala razlika u vjeri i naciji.Svi su bili jedno,i muslimani i pravoslavni.Svi su se kleli Sahat kulom,Mladom jelkom,Sejdefom i Milicom.
11. februara 1997. godine zauvjek je napustila ovaj svijet,dama,simbol multietničnosti,bratstva i jedinstva,kroz pjesmu i život,Ksenija Cicvarić.
Danas u Podgorici,nažalost,ne postoji ni jedna ulica koja nosi ime ove zvijezde.
Zlatna slova u crnogorskoj istoriji ivorne pjesme ispisali su I pišu:Hamdija Šahinpašić,Ksenija Cicvarić,Šukrija Žuti Serhatlić,Mirko Rondović,Kadira Ćano,Branka Šćepanović,Pljevaljski tamburaši,Zdravko Đuranović,Zvuci sa Ribnice…
Pjesme koje je Ksenija najviše pjevala:

Sejdefu majka buđaše
Ustani kćeri moja Sejdefo
Zar misliš majko da ja spim
Ja ti se mlada s dušom dijelim
Zovi mi majko komsije
I prvo moje gledanje
Što smo se majko gledali
U šajku lađu na more
*************
Stara varoš da te Bog ubije.
Nekad si mi varoš draga bila.
U tebi sam dragoh ja imala
A sad si mi varoš omrznula.
Jer u tebe niđe nikog nema.
Stara varoš.
*************************
Milica jedna u majke što rano,rani na vodu.
Podigla je tanku rašicu,zagazila vodu Ribnicu.
Milice jedinice ne gazi vodu Ribnicu.
Dzan mi Dzan na Viganj bez ašikovanja
i Milica jedna u majke.
****************************
Šetala sam gore dole niz šarenu baštu,
a u bašti paun plavi đe pase na travi.
Sretoh momče crna oka nausnica malih
dopade se srcu mome a ja neznam znali.
Da zna dragi da ga volim ko fislidjen cvijeće
i da zbog njeg srce moje drugom poći neće.
Srušio se mali pendzer đe sam ga čekala
a i vrata otvorena đe sam ga ljubila.
***********************************
Haj puče puška ledenica
Sa čardaka Đečevića
Aj te pogodi dilber Anđu
Dilber Anđu kovačicu
Aj pogodi je u desnicu
đe vezaše košuljicu
aj đe vezaše košuljice
za jarana Kalištana
Aj zaplakaše nizamice
Ko te ubi kovačice
Aj ja ne žalim bjele ruke
Već ja žalim belenzuke
Aj već ja žalim belenzuke
Iz jarana Kalištana

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio