HOME | INFO | KONTAKT   
  U Dževahirinoj ulici,broj 15
 02/04/2007  autor:

  Volio bih da se moja ulica zove Dževahirina.
Dževahirina,broj 15.
Kada bi me neko upitao,gdje živim,odgovorio bih mu sa ponosom u ulici Dževahire.Možda je moja ulica suviše mala,možda i nije zaslužila da nosi njeno ime,al nek’ ipak bih želio to.

Dževahirino ime ispisano je zlatim slovima u istoriji Tuzi i ne samo Tuzi već i mnogo šire…

Prosiše Dževahiru i begovi i paše,na nam zanatlije i trgovci…prolaziše karavani,softe,pisci,pjesnici i zanesenjaci,zaneseni njenom ljepotom i imenom.

Dževahira,ćerka Osman-bega Lekića i Paše Osmanagić,sestrična slavnog vojvode Bećir-bega Osmanagića,vječno ‘cvijeće’ mladog Kaplan-bega Bibezića,rodi se u Tuzima,da bude dokaz vječne ljepote i obraza...

Krasiše je crna kosa i duge guste pletenice,oči gazele,kad kad joj se koji dukat cuhne,pa kad se nasmije od grine bisera zubi njenih osvjetli se varoš,jah miline….


Kolone svatova uputile su se iz Podgorice prema Tuzima,za mladu Dževahiru.Na Žarničkom mostu dočekali su ih nizami,pa zajedno sa Kraljevim perjanicima krenuše po najljepši dragulj tuške doline…


O tome pisahu sve novine,o tome zboriše i crnogorki i turski dvori,a sam Kralj im reče ‘srećno’.
Svadba je nazvana ‘carskom’.

Zbog svega ovog želim da se moja ulice zove Dževahirina…

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio