HOME | INFO | KONTAKT   
  Duboki trag prosvjetiteljstva
 06/04/2007  autor:

  Sjećanje:Selema Maljević, prva Muslimanka-Učiteljica
Selema Maljević, prva učiteljica muslimanske vjeroispovjesti u Podgorici od kraja treće decenije 20. vijeka dostojno je sa pijetetom i poštovanjem ispraćena na vječni počinak 4. januara 1984. godine. Žalost su osjećali, uz članove porodice i najbliže svojte, svi gradjani, posebno njeni bivši učenici. A njih je bilo mnogo.
Rodjena je u Nevesinju 1907. u poznatoj bosansko-hercegovačkoj porodici Salahović Rasla, razvijala se i naprednim idejama napajala u revolucionarnom Mostaru, gdje joj je otac Abaz bio na duznosti načelnika za prosvjetu mostarskog okruga. Od njega je naslijedila ljubav prema knjizi. A kad je završila učiteljsku skolu i ljubav prema djeci i pozivu prosvjetnog radnika. Pripravnički staž odradila je u Gračanici kod Tuzle.
Islamska zajednica Zetske banovine i grada Podgorice tražila je od Ministarstva prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca da im odredi učiteljicu za nastavu ženskoj djeci. Izbor je pao na mladu učiteljicu Selemu Salahović, koja je bila u Gracanici kod Tuzle na pripravničkom stažu. Tako se Selema od septembra 1928. godine našla u Podgorici. Počela je učiti i vaspitavati muslimanske djevojke pri džamiji Glavatovića koja se nalazila na današnjem Trgu Božane Vučinić.( Srušena je od bombardovanja 5. maja 1944. u Drugom svjetskom ratu. Na tom mjestu izgradjeni su stambeni i poslovni objekti ). Mlada učiteljica je u novoj sredini dobro primljena, a ona srdačno i znanjem uzvraćala. U novootvorenom odjeljenju nastavu su pohadjale starije djevojke. Selema je govorila da su u početku bile malo mladje od nje. Docnije su porodice slale i djevojčice od 7 i vise godina. Prve godine bilo ih je 25. Docnije je broj povećan. Poslije dvije godine to odjeljenje je preraslo u novoosnovanu mješovitu osnovnu školu. Tako su se zajedno našla djeca oba pola. Učiteljica Selema je nastavila svoj rad. To je bio vidan napredak, jer su djevojke i muškarci muslimanskih porodica učili školu sa ostalom djecom.
Tako je bilo do rata 1941. Pod talijanskom okupacijom škole su nastavile rad, do kapitulacije Italije 8. septembra 1943. godine. U strahu od četničkog terora, gotovo sve muslimanske porodice su prebjegle u Albaniju. U Podgorici ih je ostao mali broj. Škole su povremeno radile, do bombardovanja 5 maja 1944. Od tada pa sve do oslobodjenja nastave nije bilo. Ni života u svakodnevno bombardovanom gradu.
Ostatak gradjanstva živio je pod ribničkim i moračkim pećinama.
U oslobodjenoj zemlji život se postepeno organizuje. Već od proljeća 1945. otvaraju se osnovne i srednje skole. Nastava traje od marta do juna. Tek od septembra počinju redovna predavanja.
Selema je nastavila raditi naizmjenično u Tuzima i Podgorici U novo reformisanoj školi Selema je istovremeno i prosvjetitelj. Radi na opismenjavanju po selima opštine, drži onalfabetske tečajeve. Zbog svoje angažovanosti izabrana je za predsjednicu Antifašističkog fronta žena u reonu. Jedno vrijeme, po potrebi, bila je učiteljica u zetskom selu Srpska, gdje je bila srdačno prihvaćena.
Najveći dio svoga rada provela je u osnovnoj skoli . Iz nje je otišla u penziju 1959. sa 31-godinom rada, kako je zakonom bilo predvidjeno. Pošto je tada bio u pripremi novi zakon po koje se u penziju moze sa 35 godina staža, tražila je da se ponovo aktivira. Prosvjetni organi Crne Gore joj nisu udovoljili.Medjutim, u Sarajevu nijesu tako mislili-pozvali su je i dali joj učiteljsko mjesto u varošici Srednjem, u blizini glavnog grada BiH. Radila je jos 7 godina i ostvarila punu penziju.
Tako je Selema bila mostarski djak, tuzlanski pripravnik, podgoricki učitelj, vaspitač, crnogorski i bosansko-hercegovacki penzioner.
Selema je 1932. stupila u brak sa Bećirom Maljevićem, iz poznate staropodgoričke porodice. Rodila je troje djece. Suada se rano udala, a Sadulah i Safet završili fakultete-pravni i šumarski. Sadulah je radio u Podgoričkoj banci, a Safet kao profesor u mašinskoj školi .
Svi koji su Selemu poznavali, sa njom radili ili od nje učili, kažu da je bila pedagog od formata, zadojena naprednim shvatanjima, plemenita i širokogruda. U tom duhu vaspitavala je svoju i djecu
u školi učila kako treba živjeti. Mnogo je učinila na emancipaciji ženske djece u predratnoj Podgorici, razbijajući predrasude u shvatanjima i životu. I kad je nailazila na prepreke, nije posustajala. Bila je hrabra, ponosna i dostojanstvena osoba, sa svojom vizijom razvoja.Njen zivot bio je ispun jen do poslednjeg časa. Ona je utrla put mnogim generacijama i ostala upamćena kao razborita ličnost. Uvijek je govorila da je učenje jedini pravi izbor za lični, porodični i društveni uspjeh.
Na fotografiji je Selema Maljević sa suprugom i djecom.

IZVOR: Husein-Ceno Tuzović


   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio