HOME | INFO | KONTAKT   
  PİSMO RODNOM KRAJU
 07/04/2007  autor:

   Neznam odakle bih počela pisati,jer sve što bih napisala nebi moglo stati na ovom papiru,požutjelome i neizdržljivome,al papir trpi ipak sve…

Daljina i nostalgija…eh da mi je odletjeti do mojih Šeher-Tuzi,pa da vidim dragu mati,da osjetim njene ruke tople,da pogledam njen osmjeh pa da se i ja smješim…
Sve bih dala čini mi se,sve bih dala na ovom svijetu…
Brate,rano moja,željna sam tvoga lika,željna sam da osjetim još jednom bratski zagrljaj…
Ah sestro,hvali mi tvoj savjet,ljubav sestre mi treba…
Hvale meni Dečić brdo i lijepi mirisi naninog jorgovana,što miriše mahalom i opija prolaznika…
Hvale mi ezani sa džamije tuške što na dnevni namaz zovu,što Tuzima odjekuju,ah pa oni su njegov čuvar…
Hvale meni i tuski efendija i njegovi nedeljni dersovi,hor Ćazim begove dzamije,da mi srce razgale ilahije bosanske…
Dan za danom prolazi,srce moje prepuče od tuge i žalosti…
Prokleta Amerika!!!Teško je biti daleko,nemože to osjetit svako.
Moje Tuzi,moj mili zavičaju,sačuvaj mi majku staru…
Vratiću se kunem ti se,da osjetim tvoje gole krše…
Ponosna sam što sam Tuzanka,ponosna sam što sam pupoljak sa njegovih rosnih grana.

napisala:hanuma

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio