HOME | INFO | KONTAKT   
  ZANIMLJIVOSTI IZ STARE PODGORICE
 25/04/2007  autor:

  Stara Podgorica zahvatala je prostor lijevo pored Ribnice - Cvijetin brijeg, tržnicu pored bivšeg groblja - muslimanskog (Konjski ulaz) pa do sastavka Ribnice i Morače.Tek poslije oslobođenja od Turaka počela se širiti preko Ribnice, a taj dio nazvan je Mirkova varoš.Podgoricu tada su krasili mostovi, sokaci,džamije,mahale,avlije,uske ulice i kuče orijentalnog stila.Kuče nijesu bile tik uz ulicu,nego udaljene najmanje desetak metara ogračene sa tri strane zidom, a četvrte sa zagradom (baštom).
Prema predanjima-smatra se da ispod Podgorice postoji mreža tunela i podzemnih prolaza,koji su nekada koriščeni u različite svrhe i namjene.Neki su ih koristili iz znatiželje,a neki bježeči od ratnih stihija

Na Brijegu od Morače nalazio se poznati Konjski ulaz, gdje su na vodu silazili konji. Tu bi se često prikradali ribolovci i krišom čupali dlake iz konjskih repova, bacajuči bodljikavu žicu ili drače na rep konja.Danas je na ovom mjestu lijep i moderan most „Junion bridž, tako da je naziv „konjski ulaz” potpuno iščezao

O Velikoj Magari-pećini nadomak Vezirovog mosta ima zanimljiva priča iz dalje prošlosti.Tu je postojao neki tajni prolaz, kako se pričalo, još za vrijeme Nemanje. Od Vezirovog mosta direktno je vodio sve do crkve Svetog Đorđa, podno Gorice. U kakve je svrhe to korišćeno niko pouzdano ne zna. Danas je taj otvor zapušten, a ulaz skoro zatrpan.

Najveća pastrmka glavatica uhvaćena na Smokovcu bila je teška 36 kilograma, a ulovio je Veljko Vučinić. Takve velike pastrmke prodavale su se u Mirkovoj varoši na kilogram.Prodavac ribe na pijaci bio je i Luka Miranović iz Kokota, koji je tako prodavao ogromne pastrmke kod poznatog bunara na pijaci, kojeg su Podgoričani zvali „tulumba”. Kod „tulumbe” kilogram pastrmke i nije baš bio skup, pa se govorilo „uzmi ručak ribe kod lukine tulumbe”.


Na područiju od Mrka do Male Rijeke-postojala su 4 mlina,a danas je u upotrebi samo jedan.često su bili zatvoreni zbog visokog vodostaja.Mlinovi su građeni početkom XX vijeka.

Odmah do Smokovca postoji jama gdje Morača ponire. Kada je negdje šezdestih godina prošlog vijeka ispitivano kuda odlazi ta voda, pomoću boje je ustanovljeno da se vraća na nekih dva tri kilometra uzvodno, u polukrugu, na izvore Piletića.Unutra ima jedno usko dulo sa manjim proširenjem. Dolje je kamenito i usko grotlo kroz koje se niko ne može provući tako da to još niko nije mogao ispitati.


Ljudi pored rijeke su bili izdržljivi, vedri, puni duha, humora i šale, puni ideja i mašte, veseli i spremni na šalu i priču, ali i veoma štedljivi i proračunati.
Život se odvijao na rijeci jer je bila puna ribe i zavisilo se od nje. Podgoričani su govorili: „Koliko pijeska i kamenja u Morači, toliko i skobalja”.U njihovoj ishrani je dominirala riba-skobalj. Zbog jakih vručina u toku ljeta jela se, pored ribe, laka hrana, sa dosta povrča, manje mesa, više mlijeka (pilav sa mlijekom, riba u mantiji, oriz, suve šljive u povrču ili sa ribom, riblja čorba, jegulja na oriz, suva smokva, grožče i nar, pavlaka sa odstajale varenike, sutlijaš) pila se lozova rakija i vino. Nerijetko se jeo kačamak sa vinom a često i sa mlijekom, pogotovo kozjim. Spremala se musaka i jeo vruči krompir u police, smočen sa sirom.

Lađe su bile čuvane i privezivane za obližnje pećine alkama i svako je znao svoju. Lađa se rijetko kome davala, jedino ako je bila prijeka potreba. Krpile su se kučinom i premazivale katranom - bitumenom. Ponekad su lađe bivale ukradene i nalažene su nizvodno. Zakupnik je bio dužan prevoziti samo danju, a za vrijeme pazarnog dana u Podgorici prevozi i noću.Druge seljane, koji idu na slavu, svadbu ili pogreb, prevozi besplatno.

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio