HOME | INFO | KONTAKT   
  SLAMENIČKA MAHALA
 13/05/2007  autor:

  Najveća mahala u Tuzima bila je Slamenička mahala ili kako je obično u narodu poznata-Slamenička ulica.
Obuhvatala je dio od ulaza u grad do nove škole. U ovoj mahali bile su kuće Adziablahovića, Ramovića, Lekića, Ačkovića, Alibašića, Muminovići, Padovića, Mušinovića, Čirgića, Kreponića, Smakovića, Izetovića, Pecevića i dr.
Kasnije su ovu mahalu počeli naseljavati i druga prezimena; Sujovići, Dajbabići, Duševići, Nikovići, Micakovići, Nikprelevići, Ujkići, Berišići, Krkanovići, Đokovići i dr.
Ime je dobila po kućama-slamenicama kojih je bilo mnogo.
O Slameničkoj mahali možemo govoriti danima.
Sem toga što je ovdje bio najljepši dio grada, također i u istoriji zauzima najznačije mjesto.
Samim tim što se nalazi nadomak Kaljaja-turskog utvrđenja,bila je i najsigurnija oblast. Razvijala se vremenom, zalijevana pogledima tuških nizama koji su je svakodnevno sa vrha kule posmatrali.
U blizini današnje kuće Fadila Lekića bili su postavljeni šatori za nizame. Tuzanke su imale svakodnevno kontakt sa nizamicama, što je imalo i znatan uticaj na kulturu Tuzanki. To se posebno odrazilo na kuhinju. I danas u Tuzima možete jesti jela koja su tipična anadolska.
U Slameničkoj mahali su živjeli i značajne osobe;
sedmorica braće Lekića od kojih je i jedan narodni heroj Mahmut Lekić i njihova sestra Šuka Lekić-Čirgić, svi borci, Osman-beg Lekić i njegova žena sestra vojvode Bećir bega Osmanagića, Dzevahira Lekić-žena Kaplan-bega Bibezića, Jusuf Lekić sekretar u opštini Tuzi koji je 1918. završio arhitekturu u Istanbulu, Hafiz Hasan Hadziablahović imam i državni matičar, Badema Balja Mušinović-Tuzanka čija je ljepota otpjevana u pjesmama udata za turskog oficira, Buto i Šeko Krkanović-stomatolozi, Mehmed Hadziablahović među prvim školovanim generacijama iz tuške škole-knjigovođa, Omer Čirgić-politikolog, Mehmed Muminovic nastvanik i autor knjige 'Moji Tuzi', İsljam Ramovic prvi šofer u Tuzima, Đerđ Berišaj profesor istorije i prvi direktor u Gimnaziji...
Ovdje su ponikli i veliki trgovci, berberi i zanatlije. Prvi bunar je napravljen 1908. godine i to baš u Slameničkoj mahali. Vadila se voda i skupljala omladina. Pjevala se pjesma,muhabetilo se ...
Komšije bi se međusobno pazile i posjećivale.

I ako danas u Slameničkoj nema Balje Ramović, Sejdefe i Ablahojce Ačković, Aćifojce Lekić, Fikojce Kreponić, Haljilj-beginice, Cufojce i Dzefe Lekić, Hate Niković, Hafizojce Hadziablahović, Ahmetojce i Sejdefe Padović, Adilje Dajbabić, Kuše Sujović... još uvjek možete popiti slatku kahvu u Slameničkoj ulici i još uvjek možete vidjeti kako se komšinice međusobno poštuju i cijene.

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio