HOME | INFO | KONTAKT   
  AVLIJA
 13/07/2007  autor:

  ‘’Za muslimana je avlija oduvijek predstavljala zasebnost i baskaluk i u avliju se moglo ući samo sa dozvolom domaćina. U avliju su ulazili pozvani i birani prijatelji i komšije. U bosanskoj avliji je vladao red i čistoća a obavezno se pila kahva na klupi pod groždjem i služilo se slatkim od dunja koje su rasle opet u našoj avliji…’’ Abdulah Bosnić


U muslimanskoj kulturi avlija zauzima posebno mjesto.Avlija nije služila samo kao „put“ od kapije do kuće ili kao obično dvorište za parking automobila,već je imala značajniju ulogu kako za domaćina tako i za cijelo društvo.

Prije ulaska u avliju najprije trebamo pokucati na kapiju.Kapije su bile obično drvene sa duborezom ili manjim radovima koji su bili urezani na kameni okvir kapije.

Na sredini kapije nalazile su se dvije alke.Jedna veća i unutar veće manja alka.Na veću alku kucali bi muškarci,a na manju žene. Kucanjem u veću alku dobija se veći zvuk što bi značilo da je na kapiji muško lice.Manja alka daje manji zvuk i znači da je na kapiji žena.

U avliji obično biva puno zasađenog cvijeća.Ako je avlija velika onda se u njoj može naći voća i povrća.Jedan od simbola avlije jeste bunar ili sarandza.Isto tako u čošku avlije nailazimo na akšehanu ili prostor za ostvaku.Tu je i veliki kamen koji služi za pranje robe kao i kaldirma koja vodi od kapije do ulaznih vrata.

Kuće su napravljene tako da jedna drugoj nemogu gledati avliju.
Avlija je bila sastvani dio muslimanskog života.Žene su največi dio svog vremena provodile u avliji.Komšije bi se skupljale u avliji i tu bi provodili vrijeme uz kahfu,pjesmu i muhabet.Žene bi vezle veziva i ponekad pravile zajednička jela.

U nekim avlijama postojala bi središnja vrata tako da komšije nebi imale potrebe izlaziti na ulicu već bi direktno ušle u komšijsku avliju.


O ljepoti muslimanske avlije pisali su mnogi,a 1835. godine Miss Julia Parde prilikom posjete Istanbulu zabilježila je sljedeće „Kamo sreće da je Šekspir vidio avliju prije nego što je napisao roman „Romeo i Julija“ .

Za sad jedini primjer avlije jeste avlila Ljačevića.Na njoj je sačuvana i kapija koja je na svom okviru rađena,a unutra avlije postoji još jedna manja kapija koja vodi u Turuskovića avliju.

Krnića avlija je još jedan primjer avlijske ljepote i ako je u vrlo zapuštena.Možda bi mogla da posluži kao zavičajni muzej Tuzi. Možda će se neko u budučnosti sjetiti da preuzme ovaj zadatak i tako sačuva primjer kuće i avlije.

Imamo par sačuvanih serandzi i to u avliji Rakića,Turuskovića i Tuzovića.


   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio