HOME | INFO | KONTAKT   
  TURBE U PODGORIČKIM LIVADAMA
 03/12/2007  autor:

  O turbetu u Podgoričkim livadama pisano je u raznim izvorima i literaturi. Iz Glasnika Etnografskog muzeja na Cetinju navodimo tekst koji je objavljen ( prenijet ) u ''Almanahu ''.

"Najstarija džamija u staroj Podgorici i jedina koja sada postoji je ona koju Evlija Čelebija pripisuje Sultanu Mehmedu el-Fatihu, a zove se u narodu Starodoganjska.( Doganja ili dogana je isto što i dućan, trgovina ili radionica). Uz nju, s lijeve strane je malo groblje s nekoliko grobova od kojih za jedan Podgoričani tvrde da je Gazi Husrevbegov koji je u Sarajevu podigao džamiju i mnoge druge prosvjetne i gospodarsko-dobrotvorne ustanove. O tome postoji i narodna pjesma, s dvjema varijantama, koje je objelodanio Osman Sokolović u ‘’ Novom Beharu ", god. 1932., VI, br.7-8 str.91-93. Po tom narodnom predanju, Gazi Husrevbeg je poginuo kraj Podgorice u borbi sa Kučima i bio je zakopan kraj Starodoganjske džamije. Majka njegova a ćerka sultanova zamoli se Bogu da joj ne istrune sin u zemlji od Mitrova do Petrova dana; dođe o Petrovu u Podgoricu i iskopa sina, makar da su je Podgoričani molili i zaklinjali da ga ostavi među njima, i donese ga u Sarajevo. Husrev-beg je bio očuvan kao živ, samo mu je zemlja bila oštetila mali prst s ruke , koji je opao u grobu i ti je ostao zakopan. U članku Sokolovićevu je zabilježeno samo ime Husrev-beg, carev sestrić, ali ovdje reknu i Rustem-beg. Jedan stari Podgoričanin mi je rekao: " pa to je isto, Rustem beg ili Husrev beg; zna se da je bio carev sestrić ".
Stari Podgoričani su mnogo držali do ove tradicije, ali ne i do groba, na kojemu je stajao omalen kamen bez ikakva natpisa. Inače, nauka je utvrdila da je Husrev-beg umro u Sarajevu 18.VI.1541."
Andrija Jovićević kaže, "da je u Podgorici gdje je nova varoš do 1879 godine bio logor za vojsku i to se mjesto zvalo Podgoričke Livade. Tu je bilo u ono doba jedno turbe, u kome je, po predanju, bio sahranjen neki sultanov sestrić, koji je poginuo u borbi s Piperima. Muslimani su ovo turbe smatrali kao osobitu svoju svetinju i iz poštovanja i pobožnosti često su se skupljali kod njega i činili dobročinstva. Kad hoće da musliman učini dobro djelo ili da se otkupi od grijeha zakolje kod turbeta ovna, meso razda sirotinji a kožu priložu turbetu, da se proda u korist tulbeta ili njenog čuvara."
Ovi podaci o turbetu u Podgoričkim Livadama, svakako su nastali na osnovu predanja. Jer, istorijski izvori govore da su Osmanlije u ovaj kraj došli 1472-74. godine, kada su podigli tvrđavu na ušću Ribnice u Moraču, i u njoj sagradili prvu džamiju, koja se zvala Fatihova džamija. Podignuta je na ime vladajućeg sultana Mehmeda II El-Fatiha. Službenici ove džamije tretirani su i plaćeni kao članovi posade, to jest, uživali su prihode sa timara (vojničkih posjeda) koji su im dodjeljivani. Ova vrsta prihoda se dodjeljivala službenicima i članovima posade samo u džamijama podignutim u tvrđavama, a koje su se zvale i nizamske džamije, (vojne džamije). Ona je služila za činovnike i članove posade. Izgradnjom novog dijela podgoričke tvrđave, Stara Varoš ograđena je visokim bedemima sa šest '' tabija'' i troje vrata za zetski, kučki i malisorski put. Time je stara tvrđava izgubila na značaju i postepeno propadala. U njoj je propala i najstarija podgorička džamija. Danas joj se ni temelji ne prepoznaju. U neposrednoj blizini tvrđave, nakon što je ona izgubila prvobitnu ulogu, Skender Čauš je krajem XV vijeka sagradio džamiju i jednu tekiju. To je bila jedina džamija u varoši sve do 1582. godine, kada je Hasan-aga, sin Alaudinov,( prema turskim izvorima), odnosno Jusuf-aga Glavat (prema predanju), porijeklom iz Golubovaca, sagradio najveću i najljepšu džamiju u varoši. Džamija se zvala Skender Čauševa sve dok nije izgubila svoje vakufe u Kučima, a od tada je zovu Starodoganjska, jer su je održavali trgovci i zanatlije koji su imali svoje radnje (dogane) u njenom okruženju. Sa lijeve strane harema džamije nalaze se samo dva mezara sa natpisima ispisanim turskim pismom, urezanim u mermerne ploče. Prema predanjima starih Podgoričana, u haremu Skender Čauševe (Starodoganjske) džamije, na dijelu sadašnje zgrade Islamske zajednice, bilo je mezarje. Ova je zgrada podignuta 1971. godine, a mezarje uklonjeno. Šta je sa tim mezarima nije nam poznato. Dva mezara sa sjeverne strane od ulaza u ovu džamiju, postoje. Na mermernim nišanima je lijepim nesh slovima uklesan tarih arapsko-turskim pismom. Prema onome što se sa tih natpisa može razumjeti, ni jedan od ovih mezara nije Gazi Husrev-begov.

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio