HOME | INFO | KONTAKT   
  FUDBALSKI KLUB ‘’ DEČIĆ ‘’ TUZI
 25/10/2006  autor: seher

  Klub sloge i ljubavi
Fudbalski klub ‘’DeČiĆ ‘’ iz Tuzi formiran je daleke 1926 godine i uvjek bio dom za sportiste svih vjera i nacionalnosti

Na 12 kilometru puta prema Albaniji nalazi se varoŠica Tuzi, koja se prvi put pominje
1333 godine kod Českog istoričara Konstantina Jericeka, kao važna trgovačka raskrsnica
od jugoistoka ka sjeveru U tom simpatičnom mjestu, kako tada, tako i dan danas, žive
stanovnici više vjeroispovjesti i nacionalnosti koji su se uvjek dobro slagali i koji su bili
i ostali primjer kako se na jednom mjestu može skladno živjeti , bez obzira kojoj vjeri ili
naciji pripadaju
Sa trgovačkim karavanama iz svijeta koji su ovuda prolazili, stizale su i sve ‘’moderne st
vari ‘’tog vremena , pa je i fudbal brzo privukao pažnju tadašnje omladine , odmah nakon sto je 1920 godine prva lopta stigla u Podgoricu Već 1926 godine grupa zaljubljenika u
ovaj sport, koji su se do tada fudbalom bavili više iz razonode, odlučili su da formiraju
fudbalski klub kojem su dali ime ‘’Dečić’’po istoimenom brdu koje je , u stvari, I simbol
ovog mjesta.
Medju onima koji su osnovali klub u Tuzima , prema navodima Huseina Cena Tuzovića
poznatog novinara i sportskog radnika , bili su:Ibrahim Čulić, Smail Marić, Mustafa LjaČeviĆ, Stevan Koprivica, Halil LekiĆ, Huso Drešević, Jusuf Muminović, Selman Djurdjević, Šućo Mandić, Jakup Lekić i mnogi drugi Tada su pored mještana, za ekipu
‘’Dečića’’nastupali i mladi iz Podgorice, a od poznatih igrača iz tog vremena treba napomenuti sljedeće: Abdulah Hadziomerović, Selman Pecević, Hamdija Marić, Ramadan Tuzović, Cufo Lekić, Halid Rakić, Medo Krnić, Aljo Asović, Aljo Turusković, Zejnel Mustafić, Keto Lačević, Omer Fatić, Sulejman Tuzović, ŠuĆo StankoviĆ, BiŠo Duković, Ahmet Jakupović i Prenka Ujkić
Prve utakmice i prvi uspjesi
Te prve godine po osnivanju Dečić je igrao sa ‘’Zetom’’ iz Golubovaca i Iskrom iz Danilovgrada sa kojima je razvijao prisne sportske odnose, koji su ostali i do današnjih dana Izmedju 1930 i 1940 godine ‘’Dečić’’ je igrao sa podgoričkim klubovima ‘’Svijetlom’’, ’’Hajdukim’’, ’’Napretkom’’, ’’Slavijom’’, Balšićem’’, a ponekad i sa ‘’Budućnošću’’, Hajdukom’’iz Nikšića, ’’Gorštakom’’iz Kolašina, ’’Slogom’’sa Cetinja i drugim klubovima
Bilo je to vrijeme kada je vladala nemaština, pa su se i igrači ‘’Dečića’’snalazili kako su sami znali i umjeli da dodju do sportske opreme Jednom prilikom kada je ‘’Budućnost’’gostovala u Albaniji, povela je i dva člana’’Dečića’’sa sobom, koji su tamo nabavili jedan dio sportske opreme Ono što je posebno interesantno je činjenica da su za ekipu iz Tuzi igrali i vojni kapetani , koji su nosili dres ovog kluba i po nekoliko godina , upravo zbog činjenice što su baš u tom kolektivu naišli na veliku slogu, ljubav prema ovom sportu i pravo drugarstvo
Ostalo je zapisano da su 1937 godine u stampariji Joza Vukčevića u Podgorici , predstavnici ‘’Dečića’’izradili i svoj prvi pečat i deklarisali se kao radničko-sportski klub čime je potvrdjena orjentacija i klasna pripadnost njegovih članova Uostalom , gotovo svi članovi Uprave i igrači , bili su u narodnooslobodilačkom ratu, a Tuzi su u to vrijeme bili pouzdan partizanski punkt
Iz redova ‘’Dečića’’kao pripadnik partizanske vojske , poginuo je aktivni igrač Mahmut Lekić, čije ime sada nosi Osnovna skola u Tuzima, a u ljeto 1942 godine na rijeci Cijevni , strijeljan je od strane okupatora osnivač partijske ćelije Ramadan Sarkić, čije ime sada nosi Kulturno-umjetnicko drustvo u Tuzima
Obnova poslije rata
Čim su se završile ratne operacije i pristupilo obnovi zemlje , u Tuzima su u decembru 1944 godine počele i obnove na uredjenju kluba U tom razdoblju kao pokretači sveukupne aktivnosti isticali su se: Dzemal Ramović, Rifat Tuzović, Demuš Djoković, Mišo Koprivica, Fadil Ljaljević, Husein Radović, Vojo i Tomo Drincić, Franjo Ljuljdjuraj i drugi, a od igrača Ramadan , Abdulah i Selman Turusković , Asim Alivodić , Mahmut i Sefket Krkanović sa sinovima i braćom , Alija Tuzović sa sinovima , Ibrahim i Halil Šabanadzović, Dževdet Ramović , Sabahudin Šarkić i drugi Naravno, u dugom poslije ratnom periodu kroz ovaj klub je prošlo mnogo kvalitetnih igrača koji su branili boje raznih crnogorskih i jugoslovenskih klubova , a tu je ponikao i Refik Šabanadzović , kasnije igrac Crvene zvezde i državne reprezentacije Medju trenerima pominju se Kaplan Mustagrudić , Ibrahim Peko Methadzović, Gano Diglisić , Musaja Pepić i mnogi drugi
Kamionom na utakmice
Veoma teško je bilo organizovati putovanja po raznim crnogorskim gradovima Modernih autobusa nije bilo , najčešće se na put išlo na kamionu sa ceradom , a o tome svjedoči i jedan od najstarijih igrača ovog kluba Asim Omurović , koji je još 1951 godine prvi put obukao dres ‘’Dečića’’ Sa njim su tada igrali : Dževdet Ramović , Aljo Turusković, Alid Šabanadzović, Redžo Krnić i mnogi drugi Asim priča kako su kamionom ‘’molotovim’’čiji je vlasnik bila Zemljoradnička zadruga u Tuzima, išli na utakmice , često putovali i čitavu noć , ali se niko nije žalio na slabe uslove ili na umor Svi su jedva čekali nove susrete i novo odmjeravanje snaga sa protivnicima širom Crne Gore Prolazile su godine, mijenjale se ekipe , ali Asim je bio medju onima koji su nosili dres prvog tima Sjeća se i utakmice sa vojnom ekipom ‘’Borac’’iz Titograda i situacije kada je ‘’Dečić’’vodio sa 3:0 u prvom poluvremenu , ali na kraju izgubio sa 5:3
Poslije prvog poluvremena neko je iz Tuzi donio pleh baklave da nas časti za veliki uspjeh –kaže Asim-ali poslije utakmice, kada smo izgubili , baklava nije bilo To mi je teško palo i toga se i danas sjećam
Poslije toga , došle su druge generacije fudbalera medju kojima su najistaknutiji bili braća Koćić , jedan na mjestu beka, a drugi izraziti golgeter u dresu sa brojem devet I oni su punih 15 godina bili u prvom timu ovog kluba , a tada su igrali još Dresević, Djeljaj, Fuad Krkanović, zatim Kajošević, Tuzović , Bećović, braca Koćić
i mnogi drugi
Uvjek u vrhu crnogorskog fudbala Dečić je najviše vremena proveo kao član Republičke fudbalske lige Istina, dešavalo se da sidje i stepenicu niže , odnosno igra u tadašnjem titogradskom podsavezu, sadašnjoj , Srednjoj fudbalskoj regiji , ali ipak , najznačajnije rezultate postigao je na republickom nivou
I danas je Dečić jedan od klubova , koji stabilno igra u crnogorskom rangu , a po ocjeni strucnjaka u Tuzima se gajio lijep i lepršav fudbal O tom najbolje svjedoči i priča sadašnjeg kapitena ‘’Dečića’’Edina Lekića , koji je ponikao u mladjim kategorijama ovog kluba , ali koji je branio i boje ‘’Mladosti’’i ekipe ‘’Koma’’
Kada bi imali bolje uslove za trening i takmičenje , sasvim je sigurno da bi postizali i bolje rezultate-kaze Edin Lekić -Mi u ovoj sezoni stalno igramo u gostima , jer se na našem stadionu izvode radovi , odnosno stvaraju bolji uslovi kako za igrače , tako i publiku
U sadasnjoj postavi Dečića su : Dresević, Rogošić, A Jovanović , Milatović , Idriz i Asim Djoković, M Jovanović, Muhamed Lekić , Valentino, Djulijano i Albino Camaj, Padović , Decević , Krkanović , Radović , Ljumović i mnogi drugi
Pored Refika Šabanadzovića , jos jedan Tuzanin je došao do ‘’reprezentativnog dresa’’ Radi se o Selmanu-Manu Turuskoviću, koji je bio igrac ovog kluba , a onda dugi niz godina jedan od najboljih crnogorskih arbitara, ali i fizioterapeut omladinske reprezentacije Jugoslavije sa kojom je proputovao , kako je tada pisala ‘’Pobjeda’’ ‘’od Tuzi do Tokija’’
Spisak ovih igrača najbolje potvrdjuje podatak sa početka priče , a to je da je Fudbalski klub ‘’Dečić’’otvorio vrata za sve one koji žele da se bave fudbalom , bez obzira koje su vjere i nacionalnosti , jer oni ovdje pripadaju jednoj istoj familiji sporta , koja želi da ima dobre sportske odnose sa svim drugim klubovima, odnosno da razvija drugarstvo medju mladim ljudima širom nase Republike
To je sigurno i najveći uspjeh Fudbalskog kluba ‘’Dečić’’iz Tuzi
Asim Omurović , veteran kluba , ostale su lijepe uspomene
Nije bilo lako igrati u prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata – kaze na početku razgovora Asim Omurović , jedan od najstarijih igrača ekipe iz Tuzi – Nijesmo imali adekvatne opreme , cipele smo uglavnom sami pravili , a imali smo jednu garnituru vunenih dresova sa kojom smo igrali čak i u ljetnjim mjesecima Tada na terenima nije bilo travnate podloge , već šljaka, pa su mi noge bile stalno krvave Često se dešavalo da povrijedim i ostale djelove tijela, ali sve bi to brzo zaraslo, pa sam jedva čekao da počne neka druga utakmica Najteže mi je bilo igrati protiv Iskre u Danilovgradu-nastavlja priču Omurović Ja sam bio izraziti golgeter , a tamo bi me uvjek dobro izubijala neka braća Gardašević, koji su bili dosta grubi fudbaleri Medjutim, poslije utakmice sve bi se zaboravilo, a ostale su samo lijepe uspomene Ja se sjećam i igrao sam protiv Vučine Vasovića i Laza Radovića, bili su to sjajni fudbaleri ‘’Budućnosti’’, ali i odlični ljudi i veliki moji prijatelji Uspomene koje sam sačuvao iz fudbala ostale su trajno u mom srcu .

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio