HOME | INFO | KONTAKT   
  HAFİZ HASAN HADZIABLAHOVIC 1878-1951
 03/11/2006  autor:

Iz dokumentarnog filma-Hafiz Hasan Hadziablahović,TVT Maj,2003. godine,autor: Ajdin Rakić,kamera:Vedad Dreševic,realizator i TV montaža:Senad Padović.

Navršile su se 52. godine od smrti Hasana Hadziablahovića.Hasan Hadziablahović rodjen je 1878. godine,a umro 1951. godine u Tuzima.Osnovno obrazovanje stekao je u tuškom mektebu,gdje je slušao predavanja učenih ljudi-alima od kojih je i naučio arapski i presijski jezik.Nakon ženidbe Hasan se počeo osamljivati u blizini Dečića,gdje je svakodnevno na jednom kamenu sjedio i na arapskom učio Kuran i po deset stranica dnevno.Hifz je polagao u Skoplju.

Hafiz Hasan Hadziablahović bio je veoma skroman.Bio je jedan od najistaknutijih ličnosti tuškog kraja.Osim službe koju je obavljao kao imam u Ćazim-begovoj dzamiji u Tuzima,imao je i ulogu matičara u ovom mjestu.Pomagao je ljudima kada su bili u nevolji.Za sve je imao razumjevanja.Njegova pomoć je bila potrebna mnogim.O njemu se nadaleko čulo.Dolazili su ljudi iz mnogih krajeva,tražili pomoć u liječenju.Malo je njegovih učenika ostalo,a puno onih koji ga pamte.

Od Hasana i o Hasanu je malo ostalo dokumenata.Najvrijednije su njegove knjige,ručno pisani Kurani,rukopisi,i znanje koje se i dalje prenosi.Najvrijednija poruka Hasana Hadziablahovića koju je prenosio i na učenike bila je "istina i pravda".

Hasan je imao dvije kćerke i dva sina.Sina Mehmeda koji je bio jedan od prvih školovanih ljudi u Tuzima i sina Sulejmana jednof od rijetkih doktora nauka u ovom kraju.A Sulejman nam priča o svom ocu i prisjeća se:

Sulejman: Ja sam bio mali,kada je umro moj otac.Ali i zato vrijeme mogao sam da steknem utisak o njemu kao čovjeku.On je bio vjerski čovjek,poštovao je vjerske zakone,ali isto tako vrlo obrazovan za ono vrijeme.Vrlo riječit i pametan.Govorio mi je sjećam se,ja sam tada učio Osnovnu školu,da je škola najbitnija stvar u životu i da nauku treba tražiti daleko.Znači prva stvar što treba je učiti da bi kasnije čovjek mogao bolje da se snađe u životu i da ima pravilan odnos prema ljudima.Mislim da je on za svoje vrijeme bio vrlo obrazovan i nastojao je da ljudima obajsni značaj vjere u prvom redu Kurana i dobrobiti koje Kuran donosi,ali isto tako da razvija izvanredne međuljudske odnose među ljudima,bez obzira kakve su konfesije,da li su to pravoslavci,jesul to katolici ili ljudi islamske vjere,znači razvijao je jednu multietničnost,razvijao je jedno dobro razumjevanje i dobar duh prema ljudima i jedno posebno poštovanje i druželjublje.

TVT :Da li Vam je doktore mozda poznato kako je došlo do toga da Vaš otac počne učiti Kuran?

Sulejman: O tome vam nemogu reći,ali znam da je bio vrstan poznavalac svoje struke,posebno je poznavao Kuran i prenosio ga u svakoj situaciji.Ali time da bi ljude učinio plemenitijim,da nauče da budu pravedni,čestiti,pošteni,da pomažu ljudima i da vjeruju ljudima isto tako da poštuju zakone društva,odnosno države u zavisnosti od sistema i naravno da se na taj način kod njih razvija jedna prava ljubav prema sredini u kojoj žive i koja ima za cilj kako pomoći drugima kada su u nevolji ,posebno onima koji nisu bili u stanju da se sami snađu.

TVT :Kako komentarišete doktore vrijeme u kojem je on živio i njegovo obrazovanje,tj. poznavanje persijskog jezika,osmanskog-turkog,albanskog i jezika kojim se služio.

Sulejman: Za to vrijeme takvih ljudi je bilo vrlo malo.Ljudi takoreći nisu znali da govore ni svoj sopstveni jezik.Međutim,on je volio Kuran,volio je vjeru,ali isto tako poštovao je i druge vjere.I sve što je pozitivno i iz jednih i iz drugih on je to izdizao na svakom mjestu i govorio ljudima da moraju da poštovati jedni druge bez obzira koliko u šta vjeruju i kako.Međutim,za to vrijeme biti obrazovan kako je on bio,zaista je rijetko.To mogu da posevdoće i svi oni koji su ga poznavali i koji su često puta dolazili sa njime u kontakt.Ne samo što je on služio vjerske obrede,nego je u svakom koraku ljudima davao savjete ali savjete koji su mogli da im pomognu i da im olakšaju život,odnosno da ih upute na pravi put.

TVT : Meni je poznato da je Vaš otac dakle Hasan hafiz od 1913. godine obavljao službu imama u Ćazim-begovoj dzamiji u Tuzima.Sem te službe on je bio i matičar,dakle jedini.

Sulejman:Jeste,za to vrijeme kad su se vršila vjenčanja obavezno je bilo vjenčati se i u vjerskom tom obredu,naravno isto su poštovali i ono što se vršilo u okviru države ali hoću reći sve vjerske obrede koje je vršio,vršio je temeljito ispravno i njegove sve besjede imale su jedan pravilan i vaspitni cilj,obrazovnih cilj,kako voljeti sredinu,kako uspostaviti što skladnije i bolje odnose među ljudima i kako naučiti ljude da vjeruju drugima i da im pomažu u svakoj situaciji.Za to vrijeme je stvarno bilo malo ljudi koji su mogli tako nešto da priušte,međutim razavojem i pokretanjem drustveno ekonomskih odnosa i načina života razvijao se i školski sistem naravno i vjerske škole,pa su se javljali i novi kadrovi koji su imali naravno više uslova da napreduju i da uče ono zašta su bili zainteresovani.

TVT : Da li pamtite ljude koji su dolazili da traže pomoć od vašeg oca?

Sulejman:Uprkos obavezama i poslu,jer je on bio za vrijeme bivše Jugoslavije državni službenik,nikada se nije održavala neka svećanost a da on nije bio prisutan tu,naravno i predstavnici ostalih konfesija koji su imali jedan pozitivan uticaj uopšte na klimu i dobre međuljudske odnose u ovome kraju ali mogu reći to da je svakom pružao pomoć onoliko koliko je znao i umio i nikad nikoga nije vratio.Uvijek je kod njega bila topla rijeć,razvijao je kod ljudi ljubav,kako pomoći u nevolji i kako srediti svoju porodicu,učiniti čovjeka da se što bolje bori sa problemima na koje je nailazio jer svaki ih čovjek ima i u tome je zaista ostao zapamčen,pa se i dan danas nakon 50 godina od njegove smrti spominju njegove rećenice i njegova plemenitost koju je imao prema sredini u kojoj je živio.

TVT :Ipak on je uspio da svoju djecu obrazuje.

Sulejman: Teško se bilo školovati,ljudi su bili manje više siromašni,i posle oslobođenja,kad je bio komunistički period ja sam bio jedan među prvim generacijama koje su učile takozavanu "sedmoljetku"-sedmogodišnja skola,pogled na ruski sistem i mi smo tako reći bili prva generacija koja smo počeli da učimo i da se školujemo.I tada su se ženska djeca vrlo malo školovala zbog tih tradicionalnih shvatanja,koje su imali ljudi,tako da su se teško odlučivali da šalju žensku djecu u školu.Nakon završetka osnovne škole malo je bilo onih koji su išli dalje,kasnije je i to prevaziđeno i onda su mladi ljudi počeli masovno da se školuju.Shvatili su da bez škole,bez obrazovanja nema ništa i da je to osnova svake sredine ako žele da napreduju i da stvore nešto novo,da osposobi svoje potomstvo i generaciju,da nastavi uspješno da se snalazi u životu i da realizuje ono što ima za cilj.

TVT: Kazu Hasan je imao veliku podršku-Vaša majka Zada.

Sulejman: Jeste to je tačno,ona ga je u svakoj situaciji podržavala,bila je nepismena žena,ali je bila vrlo bistra,pametna i žena koja mu je pružala moralnu podršku da istraju u tim svojim zahtjevima i u tim svojim idejama koje je imao,plemenitim,i on joj je bio zahvalan.Tako da je i ona ostala kao jedna časna,plemenita,poštena žena,zapamćena po dobru.

TVT: I iz toga braka izrodila su se dva sina i dvije ćerke.

Sulejman: Da,moj stariji brat koji je skoro umro,bavio se ekonomskim problemima.Konkretni kazano bio je knjigovođa i dobar poznavalac knjigovostva,a sestre su,jedna je završila samo osnovnu školu i druga takođe,nisu išle dalje.Ja sam jedini koji sam nasatvio da se školujem do kraja.

TVT: Možemo li nazvati vašeg oca i kao preokretača toga vremena kada je u pitanju skolovanje?

Sulejman: Može se reći da je mnogo uticao na to da se ljudi školuju.Govorio je da bez škole i bez znanja nema ništa.To je i u svojim vjerskim besjedama bilo,tražite nauku pa ako treba radi toga da se ide u Persiju,Kinu,samo da učite i da se obrazujete jer bez toga nema ništa.


(TVT: Drugi sagovornik Šerifa Halita Rakić,rođena Lekić.Umrla je nedugo nakon snimanja ovog dokumentarca.Hasanova učenica,komšinica,žena koja ga je dobro pamtila.)

Do njegovih učenika nije lako doći.Ipak mi smo kod 80. godišnje Šerife Rakić koja je bila njegova učenica i koja ga dobro pamti i kazuje nam o njemu:

Šerifa:Komšija,baš komšija,samo ne je zid razdvaja.Mi smo više puta ručali,ja kod njega,jer njegova ćerka Sanija i mi smo prave vrsnice u pe-šes mjeseca.Radili smo zajedno,vezlji.On je čovjek bio fin i to je svakome pomoga.Ko je god boljesni doša ha bio Turčin ha bio Srbin ha bio katoljik,on je svakome ljjepo učinio.Da dovedu boljesnika svezana u kola i da ga iz njihne kuće povedu potpuna zdrava.On je takon ljiječio,tako je bio...stvarno...samo je ljiječio a da je slabo kome napravio zapise ilji što...samo za bolest,ni zašta drugo.

TVT: Kažu da je bio jedan od najcijenjenjih ljudi u Tuzima.

Šerifa: Jes vola i najpošteniji što bit može.Ja sam barek za ovi komšilak otišla makar deset puta za đecu da otvori mi ćitabe da upiše da se strefi to tačno ka rukom da makne.On je takav bio,poštovali smo ga.Ja sam ga poštovala ka svojega oca jer je tako bio...On je bio u dzamiju do 40.te godine,ondare je Muharem doša,do 1938.pa je radio šnjim.Potlje ga je Muharem zaminio Ljekića.

TVT: Poslije vašeg oca koji je fakultet završio u Istanbulu,on je dakle drugi školovani čovjek u Tuzi.

Šerifa: Jes,on je prenosio arapski na srpsko-hrvatski i nosio u šerijatski sud.Babo je prima platu isto od dzamije pestotina dinara.Babo je završio fakultet,ynava je arapski.Osmanejste je završio fakultet i kad se vratio preko Bara se vratio.Todare je Kralj Nikola više uša u Crnu Goru.I ondareke on je njemu bio,ovi je bio sekretar a hafiz ni je mehtep dava ka đeci od prvoga do četvrtoga mi smo tunake,ujtro u školu posljepodna u mehtep.

TVT: To je vjerska škola.

Šerifa: To je mehtep imali mo vjerske knjige.Od početka najprije kako se uzimlja abdes pa klanjanje.Tako je sve to išlo.On je fin čovjek bio,pošten.Svako ga je cijenio.Nikad nikad dinara nije on uzeo,jednoga dinara već ako si mu ponila kutiju lokuma il 5 jaji ili 10,pile al kokošku al nešto.Samo to,nije htjeo ništa.Država je bila pružila pomoć da se školuju,da uču i mehtep i školu al malo ko je hodio u školu,osobito đevojaka,malo sasvim.
Mi kad smo imali blagodarenje vojska,škola i đaci,najprije smo ušli da se Bogu moljimo u dzamiju.I hodza nam je najprije pročita na arapski pa na srpski i ondare se za njim amin amin,ondareke i pop je bio prvi.Pop je načelo bio,frato,onadrek je iza njega bio kapetan,prešednik,babo sekretar i ostali građani i đaci.I vojska je potlje ispred đamije morala pucat rafale onda smo u crkvu išli,iz dzamije u crkvu,a hafiz nije iša u crkvu,a pop je dolazio u dzamiju.Nije bilo dozvoljeno da hafiz ulazi.

Događaj 1:

Šerifa: 49. imala sam komšinicu,djete joj se razboljelo,đe majka tepa đetetu dome dome dome,u toliko se djete ukočilo.Ja sam trčala brže bolje da on otvori.Ja sam se vratila kad sam došla djete je umrlo ondareke došla je đevojka njegova sa zapisima,velji,babo je vidio velji,da je djete završilo.To je samo majka njegova s njenima očima od slasti djete prekinula.Kad sam ujuto pošla u rod srela sam se šnjim.Jesil se naspa hafiz efendija,ja sam ga tako zvala.Dosta Šerif-hanuma kako si ti bila,dobro.Vola mi je ža to djete,to ga je ona od svoje slasti potepala đetetu i djete se odmah ukočilo i djete je umrlo za pola sata.Ja sam vidio Bogomi u musaf kad sam otvorio da ga je majka svojim očima urekla.

Događaj 2:

Šerifa : Pa su bili doveli jednu ženu svezanu,mislim da je to bilo 48.Babo je doveo u kola jer mu je bila kuma.Kako ne Jusufaga velji,otvorio je i pošla je samo zdrava.
Taj dan kad je umro ja sam bila sa majkom,babom,ocom i komšinicama.On je neđe u akšamnja doba umaro.Cjelu večer smo ga čuvali.Komšinice smo donjeli ono što je trebali.Nije voljela da mu se halva pravlja.Mi smo napravili u komšilak za njegovu dušu.Ondareke smo čuvali čitavu veče.Ona je lokuma prinosila,šurupe bjeljila Hafizojca,i kahve pekli smo,sve ve komšinice,Ahmeta đevojke Aljibašića,Padoća.Čirgići svi smo tu osvanuli oko njega,fino ga čuvali.
Koko je naroda izliječio nije čuda da svi gradjani damo po 5 eura 10,da se ogradi njemu turbe.Kako je on svakome pomoga i dobar ćovjek a nikome dinara nije uzeo.Koko je izliječio.


TVT:Biti hafiz nije baš lako.Kuran je kniga koja sadrži 6666 ajeta odnosno rečenica ili 30 dzuzeva tj. poglavlja a Hasan je sve to znao i tumačio. Živio je punih 76 godina.Umro je 6. janurara 1951. godine i sahranjen je na starom groblju u Tuzima.

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio