HOME | INFO | KONTAKT   
  I SPOMENICA NASTANKU
 23/11/2009  autor:

  Sultan Mehmed, osvajač Carigrada, osvojio je i Podgoricu 1443.godine. Prvi zabit/gradonačelnik bio je Emir Hadži sultan, arapin. Prva porodica koja je primila islam su Haverići.
Jednoga dana je u Podgoricu došao pop Ilija Kalezić iz manastira Ždrebaonik, inače porijeklom iz Brijestova/ Slatine Bijelopavlićke. Našao je Emira u neposrednoj blizini ušća Ribnice u Moraču (ispod kule i grada Nemanjića), gdje uzima sabah/abdest. Na pitanje šta želi kaluđer izjavi da želi preći na islam. Hadži sultan ga okupa u Morači i izvrši obred prelaska na islam. Još i danas postoji stijena na kojoj se to dogodilo, a Podgoričani ga zovu Haverića-kupatilo. Ubrzo se oženio i dobio sina kojem je Hadži sultan dao ime Haver (arap. zora) po kome je bratstvo Haverića dobilo ime. Hadži sultan je naredio da mu se kuća sagradi u čije temelje stavi sablju, no na kojem mjestu u Tevarihu ne piše. Ovu je kuću poslije ulaska Crne Gore u Podgoricu koristio proto Zaharije. Njegovi sinovi prodali su je Omeru Alibaliću. Porušena je u ratu 1941.-1945.godine. Emir Hadži sultan je poslije osvajanja grada Žabljaka, Crnojevića 1482.godine se tamo i nastanio, a prvi zabit/gradonačelnik poslije njega je bio Haver Haverić. Prema ovim podacima utvrđeno je da je islam primljen oko 1480-te godine, a prvi zabit/gradonačelnik iz roda Haverića izabran oko 1500-te godine. Zabit/gradonačelnik se birao, a odluku o izboru građana je potvrđivao sultan fermanom. Posjedovali smo sve fermane, a prilikom jedne od pljački Podgorice su oteti u „komofu“ u kome su bili i tevarihi (ljetopisi) i druga dokumenta koja su nestala i/ili uništena.
II SPOMENICA VELIKIM PRECIMA KOJI SU OBILJEŽILI SVOJE VRIJEME ZA BUDUĆE GENERACIJE
Prvi paša (general) iz roda Haverića bio je Ablah-paša (8) otac Alije bega (9), zabita/gradonačelnika, a sin čuvenog Mustaj-kadije (7), koji je bio zabit Podgorice početkom 17.stoljeća, poznat kao veoma „pismen, književan i razborit“. Ablah-paša je naredio da se čuva „kamilavka i evanđelje“ i time ispunio amanet prvog pretka koji je primio islam.
Drugi paša (general) iz roda Haverića bio je Husein-paša Kučuk (10) sin Alije bega (9). Bio je veoma uspješan i cijenjen vojskovođa. Komandovao je turskom vojskom i osvojio Sevastopolj i Odesu, kada je i poginuo i sa njime sedam (devet) begova Haverića. Oslobodio je vladiku Danila iz turskog ropstva, kada su ga uhvatili u Donjoj Zeti.
Treći paša (general) bio je Zejnil-paša (11) sin Husein-paše Kučuka (10). Komandovao je turskom vojskom i osvojio Buharu. Živio je krajem 17.-tog i početkom 18.-tog vijeka. Bio je veoma uticajan na carskom dvoru i bio je Maršal carskog dvora. Redovno je dolazio u rodno mjesto, Podgoricu i činio dobra djela. Iskoristio je svoj uticaj te je prvi načinio vodovod sprovodeći vodu rijeke Cijevne u Podgoricu. Na sličan način na koji je Dioklecijan (rodom iz Podgorice, kasnije rimski car) sproveo do grada Duklje. U analima je zabilježeno da mu je kćerka bila udata za čuvenog junaka bega Zotovića. Zejnil-paša je podigao sebi Čardak-kulu, prvu te vrste u Podgorici. Predanja kažu da je na vrhu kule imao i uređenu baštu. Kula je porušena. Zejnil-paša je podigao i Most na Ribnici „Haverića most“, a prvi most na Ribnici je podigao Hadži-paša Osmanagić „Osmanagića most“, koji je podigao i čuvenu Sahat-kulu krajem 16.-tog i početkom 17.-tog vijeka, a skadarski Vezir Mehmed-paša Bušatlija most na Morači „Vezirov most“ u drugoj polovini 17.-tog vijeka.
Četvrti paša bio je Adnan-paša (12) sin Zejnil-paše. Postoji predanje da je Adnan-paša imao i sina koji se rodio, živio i umro u Turskoj i koji je također bio paša. Imena mu nema u analima i jedini mogući izvor za potvrdu ovog predanja su Arhivi u Carigradu.
Peti paša bio je Husein-paša Karadag (12) koji je bio drugi sin Zejnil-paše. Bio je čuveni vojskovođa, te je među generalskom elitom uvršten među dvadeset najboljih generala turskog carstva.
Husein-paša Karadag (12) je svome sinu Aliji-begu (13) dao na upravljanje velike zemljišne posjede u Zeti, naročito u Golubovcima, Mahali, Berislavcima i Goričanima. Od tri podignute džamije u Zeti i danas postoje ostaci džamije Haverića u Goričanima. Imanja su se održala u vlasništvu porodice do agrarnih reformi u vrijeme Krljevine Jugoslavije, kada su oduzeta i predata u vlasništvo kmetovima, koji su je obrađivali, napoličarima i bezemljašima, jer su vlasnici zemlje, potomci Alije-bega živjeli u Podgorici i bavili se trgovinom.
Husein-paša Karadag je svome sinu Jusuf-begu (13) dao na upravljanje velike zemljišne posjede u Krajini i Starom Baru, koji su se očuvali dugo, djelimično i danas, jer su Jusuf i njegovi potomci živjeli na toj zemlji. Potomci Jusuf-bega se ističu, između ostalog, i predanim učenjem Kur'ana, tako da su Miftar-beg i Zejnil-beg bili poznati hafizi.
Husein-paša Karadag je svome sinu Jakub-begu (13) je načinio kuću u Staroj Varoši, koju su nasljednici Mehmed-bega i Omer-bega sačuvali do danas, a sinovi Redžepa i danas koriste kuću, ostavštinu svojih predaka. Kuća koju koriste je poznata u Podgorici kao „Sokak Haverića“. Nema pouzdanih dokumenata da potvrde predanje, da Husein-paša Karadag ili njegov otac Zejnil-paša podigao džamiju na tom području poznatu kao „Džamija Haverića“. I ovo predanje mora se zadokumentovati radi vjerodostojnosti, a zabilježena je u tevarihima.
Prema analima, za vrijeme vladavine Turske, Podgorica je dala osamnaest paša od toga iz roda Haverića sedam paša. Ovim smo zadokumentovali pet paša. Šesti paša je prema predanju sin Adnan-paše, a sedmi paša je prema predanju živio u Kairu, bio je šef kabineta ili Maršal dvora posljednjeg egipatskog kralja Faruka. I ovu činjenicu treba zadokumentovati.
Crna Gora je primila Podgoricu poslije Berlinskog kongresa, 1879.godine. Tokom vladavivne, a naročito početkom vlasti Crne Gore zabilježeni su brojni odlasci cijelih porodica prema Bosni i Turskoj. Mnogi pojedinci i porodice su na tom putu nestali. Najveći organizovani odlazak za Tursku zabilježen je 1903.godine kada je formiran karavan od blizu 2000 kola i kočija (tri dana i noći su odlazili iz grada) od kojih je veliki broj stradao na putu od komita i bolesti, a mnogi su se naselili u Hercegovini, Albaniji i Makedoniji. Tako su nestale brojne porodice sa ovih prostora a mnoge su u mjestima novog boravišta mijenjali prezimena. Dobar dio Haverića je preselio u Sarajevo, Trebinje, Prijedor, te Skadar, Drač, Tiranu, a naročito Carigrad, Izmir, Ankaru i druge dijelove Turske. Porodica Haverić je tokom vlasti Crne Gore održavala bliske odnose sa kraljevskom kućom i lično sa kraljem Nikolom i vojvodom Mirkom. Pomagali su državne organe i vojsku materijalno i finansijski. Uspostavljeni su i bliski odnosi sa krljevskom kućom Karađorđevića. Naime kralj Jugoslavije Aleksandar, kao princ, jer je unuk kralja Nikole često je boravio u Podgorici. Tokom tih posjeta, naročiti odnos uspostavio s porodicom Mejreme, rođene sestre moje nane Nurije, koje su se isticale ljepotom i bogatstvom. Kada je primio jugoslovenski prijesto kralj je izrazio želju da pređe da živi u Beograd, gdje je umrla i sahranjena u haremu Beogradske džamije. Prilikom ustoličenja kralju Aleksandru je kao dar predata zlatna sablja optočena biserima i dragim kamenjem.
Ovaj dokument ne sadrži dio roda koji je vezan za Albaniju. To će biti predmet daljeg rada uz znanje da postoje i žive potomci u Tirani, Skadru, Draču, Valoni i drugdje. Jedan je bio poznat učač Kur'ana, pa je u narodu nazivan „Kurej“ i koji je znao učiti i tumačiti Kur'an na šest tumačenja, što je najveća ljudska mogućnost. Bio je slijep.
Zaslužnima za ovaj dokument „530 godina plemićkog roda begova Haverića“ zahvaljujem što su sačuvali od zaborava, vjerno prenijeli i zabilježili iz fermana, tevariha, podgoričkih deftera, anala i drugih izvora i omogućili mi da autentično zabilježim: Sulejma-begu, njegovom sinu Rizahu, kćerki mu Bahriji i unucima Šemsudinu, dipl.ind.arh. i Ruždiji, zatim Tahir-begu, sinu mu dr. Džemalu i unuku prof.dr.Tariku, zatim Hamzi-begu, sinu mu Kemalu i unuku doc.dr. Džavidu, zatim Omer-begu i sinu mu Džavidu, Murat-begu i sinu mu Abdulahu, mom djedu Hamzi-begu, mom ocu Aliji i tetki Nafiji.
Priredio: ex Ministar za ljudska prava i izbjeglice Vijeća ministara BiH, dipl.iur Fadil, sin Alije, sin Hamze-bega, sin Salih-bega, sin Alije-bega, sin Husein-paše Karadaga, sin Zejnil-paše, sin Husein-paše Kučuk, sin Alije-bega, sin Ablah-paše, sin Mustaj Kadije, sin Omer-bega, sin Mahmud-bega, sin Alije-bega, sin Murat-bega, sin Haver-bega Haverića, sin Junuza.

   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio