HOME | INFO | KONTAKT   
NOVOSTI

Istinita priča
  Bio jednom čovjek koji je bio neprijatelj islama. Imao je tri slavna pitanja na koja mu ni jedan čovjek nije mogao dati odgovore.Zbog toga, ovaj čovjek je konstantno ismijavao Islam i muslimane, i to javno. Jednog dana, mali dječak od 10 godina je prolazio ulicom i čuo čovjeka kako viče i galami na muslimane. Izazivao je ljude otvoreno da odgovore na njegova tri pitanja.
Dječak ga je u tišini posmatrao, razmišljajući da bi možda on mogao čovjeku dati odgovor na njegova pitanja.
A zatim,ustade i reče covjeku :”Ja ću odgovoriti na tvoja pitanja!”

Čovjek se tada poče smijati dječaku i još više se izrugivati muslimanima, govoreći: “Desetogodišnji dječak mene izaziva?! Je li ovo sve što vi muslimani imate?!”
Ali dječak je uporno i strpljivo ostao na svome, misleći da može uz Allahovu pomoć i uputu izazvati čovjeka i tako staviti kraj na njegovo drsko ponašanje prema muslimanima.
Čovjek na kraju ipak pristade.
Čitav grad se okupio oko jednog malog brda, gdje su se inače održavale razne besjede i govori. Čovjek se odmah pope na vrh brda, i glasno izreče svoje prvo pitanje:
“Šta tvoj Bog radi u ovom trenutku?”
Dječak malo razmisli, a zatim zamoli čovjeka da sidje dole niz brdo, kako bi se on popeo na vrh istoga.
“Šta? Želiš da ja sidjem dole?!” – povika oholo čovjek. “Da. Zar ne želiš odgovor na svoje pitanje?”
Čovjek siđe, a zatim mali desetogodišnjak, na svojim malim nogicama, popne se na vrh brda.
Odgovor malog dječaka je glasio: “O Allahu Svemoćni, Budi mi Svjedokom da si u ovom trenutku nevjernika ponizio na niski stupanj, a muslimana uzdigao na visoki.”
Ljudi glasno povikaše: “Tekbiir! Allahu ekber!!!”
Čovjek bješe ponižen, ali drsko postavi sljedeće pitanje: “Šta je postojalo prije tvoga Boga?!”
Dječak malo razmisli, a zatim reče: “Broji od 10 unazad!”
Čovjek poče brojati: “10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1, 0.”
“Šta je prije 0 ? ” – upita dječak smjelo.
“Ne znam… Nije nista. “- odgovori čovjek zbunjeno…
“Tacno! Ništa nije bilo prije moga Gospodara, jer je On Apsolutan, oduvijek i zauvijek, Živi i Vječni.”
Ljudi opet povikase : ” Tekbiir! Allahu ekber!!!”
Čovjek, sada potpuno izbezumljen, postavi svoje zadnje pitanje : “U kom pravcu je tvoj Bog okrenut (usmjeren) ?”
Dječak opet razmisli, a zatim zatraži svijeću. Kad mu donesoše svijeću, blagoslovljeni dječak je dade čovjeku, a zatim mu reče mu da je zapali.
Kad čovjek to i učini, upita : “Šta ovo treba da dokaže?”
“U kom pravcu ide svjetlo sa svijeće?” – upita ga dječak.
“…. Ide u svim pravcima…”- zbunjeno odgovori čovjek.
Dječak tada reče: ” Sam si odgovorio na svoja pitanja. Allahovo svjetlo je u svim pravcima usmjereno i On je svojim znanjem, moći… prisutan svugdje.”
Ljudi opet povikaše, “Allahu ekber!! Allahu ekber!!”
I tako zavrsi debata.
Ko je bio mladi dječak?
To je bio jedan od naših vodja i najvećih učenjaka, Ebu Hanifa, Allah mu se smilovao.
bicent

22/11/2010   izvor:
OSTALE NOVOSTI
  •  RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN
  • Generalni sekretar Turskog parlamenta posjetio Nizamsku dzamiju u Tuzima
  • OSNOVANA BOŠNJAČKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI
  • MEDRESA
  •  Humanitarnu pomoć iz Turske
  •  Otmica u Štrpcima - 16 godina kasnije
  •  Proslavljena 32. godišnjica Islamske revolucije
  • Ministar Ahmet Davutoglu klanjao dzumu namaz u Nizamskoj dzamiji u Tuzima
  •  Nosit ću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi
  •  OKO 5.000 BRITANACA GODIŠNJE PREĐE NA ISLAM
  •  SRECNA NOVA GODINA
  •  15 DECEMBAR DAN OSLOBODJENJA TUZI
  •  MEVLUD ZA ŽENE
  •  SRETNA NOVA 1432. HIDŽRETSKA GODINA
  •  Selmanov Pjev Muhammedu (s.a.v.s.)
  •  Sutjeska – Dečić 2:1
  •  BAJRAMSKI KONCERT
  •  KURBAN-BAJRAM u utorak 16. novembra 2010.
  •  Klanje kurbana je dužnost muslimana
  •  AKCIJA 2010 - KURBAN za Medresu u Podgorici


Dobrodošli na web prezentaciju NVO "Šeher" - Tuzi
>> Tuzi <<
Bila jednom jedna kasaba, koja se prije više stoljeća rodi u srcu mladih nizama. Kasabu, koja se prostiraše izmedju dva brda prozvaše Tuzima, a njen toprak simbolom junaštva. Sa Kaljajskih bedema pružao se pogled na kasabu u kojoj je iz dana u dan život bivao sve ljepši i draži. U kasabu su navraćali ljudi iz raznih karajeva, različite kulture i običaja. Svako je donosio nešto svoje, a to je vremenom postajalo zajedničko. Sa minareta je prodirao glas mujezina koji se mješao žuborom rijeke i zvukom starog mlina. Bunar je postao simbol kasabe, mesto za ašikluke, muhabete i gledanja. Ljepota Tužanke mjerila se zlatom, a sposobnost Tužanina krunisana je raznim titulama. Kasabu su pjesmom budile stare meraklije, a u noć je pratile vješte zanatlije i trgovci. Danas kasaba postoji. Postoje i ljudi koji je vole i daju joj nove ukrase, dok je iz zelenih livada kroz zlatne kapije raja i dalje posmatraju nizami čije nišane ona čuva svojim toplim njedrima od vremena i zaborava.
Savdalinka Bajrama Krnića
   © šeher - tuzi 2006 | Hosted by: AmaxHost.com | design & programing by: amaxstudio